Općina Ljubuški, kao jedina općina ZHŽ-a gdje uz hrvatsku većinu živi i značajan broj Bošnjaka, može biti primjer kvalitetnog i tolerantnog suživota tih dvaju naroda na ovim prostorima. Prema popisu iz 1991., na području Ljubuškog živjelo je 1.560 Bošnjaka.
U ratnom vihoru, ipak, većina ih je napustila ovo područje i otišla u treće zemlje da bi se prestankom rata polako počeli vraćati svojim kućama. U početku je bilo velikih problema s njihovim smještajem jer su se u njihove kuće smjestili prognanici iz srednje Bosne. Međutim, svojom upornošću, ali i pokazanim zanimanjem općinskih vlasti za njihov povratak, svima koji su se vratili vraćene su u posjed njihove kuće.
Većina kuća obnovljena
Kako nisu bile u značajnijoj mjeri devastirane, raznim donacijama ih je većina i obnovljena. Sada na području Ljubuškog živi oko 600 Bošnjaka i, prema riječima predsjednice Nevladine udruge EHO Memnune Mahić, postoji i tendencija njihova brojnijeg povratka na ovo područje.
“Sigurnosna situacija nikada nije bila osobito napeta i mogu reći da je svatko od nas Bošnjaka i za vrijeme rata imao nekog svog susjeda ili prijatelja Hrvata koji su nam pomagali ili pripazili na našu kuću. Većina nas je ovdje rođena ili živi dugi niz godina i ne osjećamo se nimalo ugroženo. A ako smo uopće i ugroženi, onda smo ugroženi svi jednako, ali s egzistencijalne strane jer, kao i brojnim drugim hrvatskim stanovnicima Ljubuškog, do zaposlenja je teško doći. Nekadašnja poduzeća su propala i gospodarstvo je u kolapsu, a mi težimo održivom povratku u svoj kraj”, kazala je Memnuna Mahić naglasivši da je situacija iz dana u dan sve bolja.
“Bošnjaci koji su za vrijeme rata ostali bez svojih radnih mjesta, na ista su vraćeni, osim ako nisu bili zaposleni u poduzećima kojih više nema. Starije osobe nastoje osigurati mirovinu, socijalni slučajevi se pokušavaju riješiti u skladu s mogućnostima CZSR-a, godišnje se rađa sedmero-osmero djece, a isto toliko ih krene i u prvi razred osnovne škole.
Rijetki zauvijek otišli
Zanimljivo je i da su rijetki Bošnjaci s područja Ljubuškog, za razliku od nekih drugih mjesta u BiH, koji su prodali svu svoju imovinu i trajno se odselili. Čak i oni koji su davno prije rata trbuhom za kruhom i boljom budućnosti otišli iz ovog kraja sada renoviraju svoja stara ognjišta u želji da se pod stare dane vrate u kraj iz kojeg su otišli. Jednostavno, bili smo i biti ćemo dio ove sredine i zajedno s Hrvatima gradimo ovu sredinu i njezin društveni i politički život”, istaknula je Memnuna Mahić.
A što se tiče političkog života, Bošnjaci su u njega uključeni kroz SDP, a kako je kazala predsjednica Udruge EHO, većina njezinih sunarodnjaka stranku SDA smatra predalekom njihovu načinu razmišljanja jer jednonacionalnost ne može voditi kvalitetnom i prosperitetnom napretku ni pojedinca ni društva u cjelini.
