Ova stranica je arhivirana.

Na stranici se nalazi skoro 40.000 pohranjenih članaka od 2003. zaključno s 31.12.2024. godine i novi se, ovdje, neće dodavati. Komentari su onemogućeni. Na ovaj način želimo omogućiti pretragu starih članaka a, ujedno, smanjiti opterećenje aktivne stranice.

Aktivnu stranicu sa sadržajima od 1.1.2025. možete pronaći na ljubuski.net.

Ljubuški primjer tolerancije i suživota

Općina Ljubuški, kao jedina općina ZHŽ-a gdje uz hrvatsku većinu živi i značajan broj Bošnjaka, može biti primjer kvalitetnog i tolerantnog suživota tih dvaju naroda na ovim prostorima. Prema popisu iz 1991., na području Ljubuškog živjelo je 1.560 Bošnjaka.

U ratnom vihoru, ipak, većina ih je napustila ovo područje i otišla u treće zemlje da bi se prestankom rata polako počeli vraćati svojim kućama. U početku je bilo velikih problema s njihovim smještajem jer su se u njihove kuće smjestili prognanici iz srednje Bosne. Međutim, svojom upornošću, ali i pokazanim zanimanjem općinskih vlasti za njihov povratak, svima koji su se vratili vraćene su u posjed njihove kuće.

Većina kuća obnovljena

Kako nisu bile u značajnijoj mjeri devastirane, raznim donacijama ih je većina i obnovljena. Sada na području Ljubuškog živi oko 600 Bošnjaka i, prema riječima predsjednice Nevladine udruge EHO Memnune Mahić, postoji i tendencija njihova brojnijeg povratka na ovo područje.

“Sigurnosna situacija nikada nije bila osobito napeta i mogu reći da je svatko od nas Bošnjaka i za vrijeme rata imao nekog svog susjeda ili prijatelja Hrvata koji su nam pomagali ili pripazili na našu kuću. Većina nas je ovdje rođena ili živi dugi niz godina i ne osjećamo se nimalo ugroženo. A ako smo uopće i ugroženi, onda smo ugroženi svi jednako, ali s egzistencijalne strane jer, kao i brojnim drugim hrvatskim stanovnicima Ljubuškog, do zaposlenja je teško doći. Nekadašnja poduzeća su propala i gospodarstvo je u kolapsu, a mi težimo održivom povratku u svoj kraj”, kazala je Memnuna Mahić naglasivši da je situacija iz dana u dan sve bolja.

“Bošnjaci koji su za vrijeme rata ostali bez svojih radnih mjesta, na ista su vraćeni, osim ako nisu bili zaposleni u poduzećima kojih više nema. Starije osobe nastoje osigurati mirovinu, socijalni slučajevi se pokušavaju riješiti u skladu s mogućnostima CZSR-a, godišnje se rađa sedmero-osmero djece, a isto toliko ih krene i u prvi razred osnovne škole.

Rijetki zauvijek otišli

Zanimljivo je i da su rijetki Bošnjaci s područja Ljubuškog, za razliku od nekih drugih mjesta u BiH, koji su prodali svu svoju imovinu i trajno se odselili. Čak i oni koji su davno prije rata trbuhom za kruhom i boljom budućnosti otišli iz ovog kraja sada renoviraju svoja stara ognjišta u želji da se pod stare dane vrate u kraj iz kojeg su otišli. Jednostavno, bili smo i biti ćemo dio ove sredine i zajedno s Hrvatima gradimo ovu sredinu i njezin društveni i politički život”, istaknula je Memnuna Mahić.

A što se tiče političkog života, Bošnjaci su u njega uključeni kroz SDP, a kako je kazala predsjednica Udruge EHO, većina njezinih sunarodnjaka stranku SDA smatra predalekom njihovu načinu razmišljanja jer jednonacionalnost ne može voditi kvalitetnom i prosperitetnom napretku ni pojedinca ni društva u cjelini.

Politika

Ljudi

Kolumne

Gospodarstvo

Šport

Priroda

Audio/Video

Posljednji komentari