Bez ruku HDZ-a BiH smjena Lagumdžije neće biti moguća. I najčudnije od svega je to da HDZ dvoji!? Nitko se ne izjašnjava, niti se smije izjasniti, jer se radi o stranci u kojoj sve odlučuje dr. Čović.
No, ovdje se ne radi samo o smjeni Lagumdžije. Ovdje je situacija za SDP gotovo pa ravna onoj SDP-a Hrvatske iz 90-ih kada ga je Tuđman ostavio na životu.
Danas je svakome jasno kako je 90-ih godina postojao tajni dogovor između Tuđmana i Račana oko toga da komunisti mirno predaju vlast, a da se zauzvrat HDZ ne odnosi revanšistički prema Partiji i njezinim kadrovima. Prioritet je bio sačuvati partijsku imovinu vrijednu milijune dolara, ali i pomoći 'drugovima' da se što prije konsolidiraju i stanu na noge. To sve unatoč tomu što su se upravo iza partijskih zidina 50 godina kovali planovi kako u korijenu zatrti svaku pomisao o slobodnoj i nezavisnoj hrvatskoj državi. I dok su se komunisti starali kako zbrinuti imovinu 'iz svijetle prošlosti', dotle su hrvatski branitelji u rovovima s ponosom pjevali: 'Tko je mog'o zamisliti lani, da će Božić slavit partizani.' Jamstvo dogovoru Tuđman-Račan činili su partijski kadrovi iz Udbe koji su 'revidirali mišljenje' i promijenili partijski dres, odnosno zauzeli čelna mjesta u HDZ-u.
To su naravno Manolić, Boljkovac, Perković, Degoricija i ostala kompanija. Ne bih želio ulaziti u moralnu analizu tadašnje Tuđmanove odluke, ali svakako se slažem s kolegom književnikom Antom Matićem da je Tuđman doživio nacionalnu katarzu, ali vjersku nikad ne! Vjerojatno je zbog toga i mogao tako postupiti. No, zbog predratnih okolnosti i općega meteža kakav je tada vladao u Hrvatskoj, to mu se možda čak može i oprostiti. Međutim, ono što se danas događa u Bosni i Hercegovini (a metež je sličan onom iz 90-ih) gotovo pa je nemoguće razumjeti, a kamoli opravdati činjenicu da HDZ BiH spašava SDP BiH. To graniči s nemogućim.
Naime, SDP je stranka koja je formiranjem tzv. Alijanse 2000. godine izbacila HDZ BiH iz vlasti. Potom evo već skoro čitavo desetljeće isti taj SDP glasovima Bošnjaka bira hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Tako Hrvate predstavlja Željko Komšić, a ne netko od kandidata kojega podupire većina Hrvata što stvara frustracije kod većine. I na koncu, formiranjem Platforme, SDP je prije dvije godine ponovno izbacio HDZ BiH iz Federalne Vlade i tako ga ponizio i posramio. Kao razlog izbacivanja Lagumdžija je naveo Čovićevo spominjanje trećeg entiteta u izbornoj noći. Međutim, kako koalicije u BiH traju koliko rajčica na pijaci na ovoj vrućini, dakle, nekoliko dana, nakon čega se uzljute i užegnu, tako su brzo pukle i novonastale političke ljubavi na bh. političkoj sceni. Iako se bosanski lonac zakuhao Lagumdžijinim prividnim trijumfom i smjenom SDA-ovih ministara, u raspletu situacije Lagumdžija je doživio potpuni krah. Protiv njega se okrenuo najprije Dodikov SNSD, potom Bosićev SDS, naravno Tihićev SDA i Jurišićev HSP. Zahtjev za Lagumdžijinom smjenom s dužnosti ministra inozemnih poslova će se do koji dan naći na stolu državnoga Parlamenta. Zlajina je sudbina u rukama Dragana Čovića i HDZ BiH. Iako su se sve prije spomenute stranke kategorički odredile da će podržati Lagumdžijinu smjenu, on slamku spasa vidi u Draganu Čoviću i HDZ-u. Dakle, onom istom HDZ-u kojem je upravo on nanio toliko političke, ali i materijalne štete (ministarska mjesta, javna poduzeća).
Naime, bez ruku HDZ-a BiH njegova smjena neće biti moguća. I najčudnije od svega je to da HDZ dvoji!? Nitko se ne izjašnjava, niti se smije izjasniti, jer se radi o stranci u kojoj sve odlučuje dr. Čović. Ostali zastupnici u Parlamentu su tu samo da dignu ili ne dignu ruku kada im on 'preporuči'. Dakle, iz HDZ-a šutnja!? No, ovdje se ne radi samo o smijeni Lagumdžije. Ovdje je situacija za SDP gotovo pa ravna onoj SDP-a Hrvatske iz 90-ih kada ga je Tuđman ostavio na životu. Rane koje bi nastale po ovu partiju ukoliko bi njezin čelnik bio skinut s mjesta ministra inozemnih poslova BiH su toliko bolne, ali i ponižavajuće, da bi teško zacijelile. Jer osipanje najboljih SDP-ovih kadrova je započelo. No, budući da je i Čovićeva mladost komunistička, jednako kao i Lagumdžijina ne bi bilo čudno da prorade emocije i da se SDP-u dadne infuzija za preživljavanje.
