Konstituiranjem Vlade Federacije BiH, ali i županijskih ministarstava, ponovno bi se moglo aktualizirati pitanje Odgojnog doma za žensku djecu i mladež koji je do rata djelovao u Ljubuškom, odnosno što napraviti s postojećom zgradom i u što je prenamijeniti.
Iako svoj interes u aktiviranju tog objekta vide i općina Ljubuški otvaranjem novih radnih mjesta, Ministarstvo zdravstva ZHŽ-a kao pravni sljedbenik objekta, ali i Federacija BiH, već godinama svi planovi o prenamjeni ostaju mrtvo slovo na papiru. Nekadašnji plan o osnutku doma za stare i nemoćne osobe propao je kad su časne sestre izgradile takvu ustanovu tristo metara dalje od tog doma. Planovi koje je imalo županijsko Ministarstvo zdravstva o osnivanju specijalizirane zdravstvene ustanove u tom objektu također su propali, kao i oni da se zgrada ustupi mostarskom Sveučilištu za potrebe isturenih katedri.
Federalno ministarstvo pravosuđa svojedobno ga je planiralo prenamijeniti u odgojni dom za izvršenje kaznenih sankcija nad ženama, odnosno u ženski zatvor, što također nije realizirano.
Odbijeni strani donatori
Odbijeni su i inozemni donatori koji su htjeli investirati u renoviranje objekta pod uvjetom da služi isključivo kao socijalna ili zdravstvena ustanova. Prema riječima ravnatelja Centra za socijalni rad Ljubuški Joze Barišića, Federacija BiH i Republika Srpska su zainteresirane da se ponovno oformi odgojni dom za žensku djecu i mladež, jer takav dom uopće ne postoji na području Federacije BiH. Međutim, već godinama sve ostaje na planovima i željama, a objekt nagriza zub vremena.
"Kada bi Ministarstvo zdravstva ZHŽ-a napokon napravilo elaborat i plan za ponovno otvaranje ženskog Doma za odgoj i obrazovanje, nadležne Vladine institucije BiH bi iznašle sredstva za njegovo stavljanje u funkciju, jer ih ima. Također, sredstva bi uložili i finski donatori koji ulažu u realiziraju socijalnih programa diljem Europe. Problem je jedino što se nadležni na županijskoj razini ne žele pozabaviti pitanjem tog doma", naglasio je Barišić.
Jedan od najbolje opremljenih
U vrijeme kada je Dom djelovao bio je jedan od najbolje organiziranih, opremljenih i edukacijski ustrojenih ustanova tog tipa na području bivše Jugoslavije. Bio je poluotvorenog tipa i imao je kapacitet za zbrinjavanje 120 štićenica.
Uz osnovne sadržaje imao je i popratne - ambulantu s bolesničkim sobama, vlastitu tiskaru koja je pružala usluge i građanstvu, frizerski salon te malenu farmu kokošiju i svinja. Početkom rata u BiH Dom je zatvorio svoja vrata, a štićenice koje nisu imale bliže rodbine da se pobrine za njih, premještene su u Bedekovčinu kod Zagreba.
Iako su Federacija BiH i Republika Srpska najozbiljnije zainteresirane da se odgojni dom ponovno stavi u funkciju kakvu je i imao, pitanje je hoće li Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi ZHŽ-a i Vlada imati sluha za realizaciju tog plana i hoće li se napokon iznaći rješenje što bi se moglo učiniti s postojećim objektom i koja bi mu bila namjena. Do tada će ga i dalje nagrizati vrijeme, a od unutarnjeg propadanja spašavati samo domar koji živi u njemu.
Organizirani razredi
Budući da su u Dom dolazila ženska djeca i mladež sa smetnjama u razvoju, ali i asocijalnog ponašanja ili neadekvatnog obiteljskog stanja i odgoja iz cijele bivše Jugoslavije, Dom je u to vrijeme imao organizirane razrede osnovne i srednje škole.
Po završetku preodgoja i srednjoškolskog obrazovanja, štićenicama se nastojalo pronaći radno mjesto u sredini iz koje su dolazile te im se na taj način pomagalo da se socijaliziraju u sredini iz koje su izmještene, jer se pretežito radilo o mladim ženskim osobama koje su dolazile iz razorenih i problematičnih obitelji.
