Godina 2012., općina Ljubuški, selo Humac II, uz sam grad, dobar dio sela još uvijek nema vodovoda, a pola stanovnika ni priključak za telefon.
Zvuči kao priča iz 19. stoljeća - vodu kao osnovnu potrebu svakog čovjeka, vlast nikako da osigura već godinama, iako je najbliži priključak za vodu udaljen par stotina metara, oni nisu bili u stanju ništa učiniti, ne žele uložiti u par stotina metara cijevi čime bi svima osigurala pitku vodu.
Unatoč tome što kroz taj dio sela prolazi rijeka Vrioštica, seljani se ne usude koristiti je za piće, jer nisu sigurni u čistoću vode. To je nažalost opet zasebna priča o kvaliteti naših rijeka. Zasada Vriošticu koriste za tuširanje i zalijevanje vrta, a primorani su od privatnika kupovati aparate za vodu koju koriste za piće.
Skoro svake godine podnesu zahtjev za vodovod i čekaju kada će krenuti radovi, no ništa se ne događa. Nažalost svake izborne godine se obeća da je to ta godina kopanja vodovoda, ali sve ostane na obećanjima. I tako već 15 godina.
Uz vodovod nedostaje i dosta priključaka za telefon.
Jedna gospođa nam je rekla da je 20 puta išla u poštu tražiti svoj priključak koji će naravno platiti, svaki put bi joj dali da ispuni zahtjev i sve bi na tome ostalo. Da bi ironija bila veća, telefonski stup joj se nalazi u vrtu i ničemu ne služi. Tek ove godine omogućeno im je uvođenje bežične linije koja je skuplja od fiksnog telefona.
Zadnje obećanje mještani Humca su dobili prije četiri godine kad im je rečeno da će svi dobiti priključke za telefone i vodu, jer su trebali provesti podzemne kablove za telefon i time riješiti i pitanje vodovoda.
Nažalost, u ove četiri godine, a i četiri prije, vlast je našla "bolje" načine kako potrošiti gradski proračun, pa dobar dio Humčana i dalje ostaje u 19. stoljeću.
