Ovog proljeća navršavaju se točno tri godine od posljednjeg zasjedanja Izbornog sabora Hrvatske zajednice Herceg Bosne; udruge koja bi trebala promicati nacionalni, gospodarski i općedruštveni razvitak hrvatskog korpusa u BiH i njegovu ustavnu zaštitu, no koja je upravo svojim životarenjem pokazala kako je postala oruđe u rukama HDZ-a BiH koji je angažira samo onda kada je potrebno za stranačke interese.
Da je tomu tako, pokazuje i činjenica da se Sabor, iako je Statutom određeno njegovo održavanje minimalno jednom godišnje, posljednji put održao upravo na proljeće izborne 2010. godine kada je postalo jasno što je zapravo bio cilj zasjedanja, te nakon kojeg se praktički ništa nije uradilo na oživljavanju uspavanog političkog i kulturnog tijela hrvatskog naroda.
Mandatne funkcije
Tri godine su prošle, Sabor se nije održao, a da stvari budu zanimljivije, još je na proljeće prošle godine zastupnicima u tom Saboru istekao mandat, koji prema Statutu traje dvije godine. Dakle, u situaciji smo u kojoj se ne zna hoće li udruga i dalje djelovati, odnosno prerasti na razinu političke institucije kako je to 2010. pompozno najavio predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, no od čije se najave nije realiziralo ništa.
Istodobno, predsjednik Glavnog vijeća Udruge HZ HB Vladimir Šoljić samo je napomenuo kako u ovom trenutku nije izgledno održavanje Sabora, već da se radi na dovršetku drugog sveska Hrvatske enciklopedije Bosne i Hercegovine.
Pitanje imovine
Ova udruga, koja bi trebala biti krovno tijelo svih Hrvata u BiH, slaže se velik dio predstavnika drugih političkih stranaka, praktički je već duže vrijeme pretvorena u tijelo koje zastupa interese samo jedne političke opcije, a što bi trebalo biti apsolutno nedopustivo, jer Statut jasno kaže kako u njoj sudjeluju sve institucije hrvatskog naroda u BiH. No, ono što posebno izaziva zanimanje hrvatske političke i društvene javnosti je imovina HZ HB koja je još uvijek predmet spekulacija te se praktički ne zna tko i s kojom svrhom raspolaže s ostavštinom bivše HR HB. Naime, Hrvatska Republika Herceg Bosna kao politička i teritorijalna cjelina je ukinuta potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, 18. ožujka 1994., pri čemu je iza nje ostala pozamašna materijalna i financijska imovina. Nakon formiranja udruge Hrvatske zajednice Herceg Bosne i prvog sabora 24. svibnja 1997. utrnule su i priče o imovini, da bi se tek nakon Izbornog sabora 2010. godine prezentiralo financijsko izvješće prema kojem udruga ima oko dva milijuna maraka sredstava na banci. Ipak, pojedini su skloni vjerovati da je ovo tek dio imovine te da se radi o većim iznosima kojima je nemoguće ući u trag.
Stranačke parole
I dok se oko novca i računa ove udruge još lome koplja, situacija oko stranačkih utjecaja u istoj mnogo je jasnija. HDZ BiH, složit će se predstavnici svih ostalih stranaka, ima ključni utjecaj u istoj što se moglo vidjeti i nakon posljednjeg Izbornog sabora kada su upućivane poruke koje su trebale veličati ideje i projekte HDZ-a kao stožerne stranke koja će izboriti ravnopravnost hrvatskog naroda, a sve uoči izbora 2010. godine. Dovoljno je sjetiti se situacije u kojoj je Čović iskoristio zasjedanje te pred govornicom kazao kako se nada da će se već za pet-šest mjeseci sazvati i četvrti radni sabor Herceg Bosne gdje će se razgovarati o Ustavu BiH po mjeri hrvatskog naroda.
Herceg Bosna mora biti snaga hrvatskog naroda
, poručio je tada Čović. Njega je u stopu pratio i Božo Ljubić koji se nije libio govoriti o tome da će se ova udruga nakon Sabora na čisto stručnoj razini, baviti ustavnim položajem Hrvata u BiH. Od toga naravno nije bilo ništa, biračko tijelo je animirano, izbori su došli i prošli, a nakon što su HDZ-ovi ušli u savez s SDP-om, prestala je i opasnost za hrvatski narod
, a samim tim i potreba da ove stranke koriste udrugu za svoje ciljeve. Barem do neke iduće opasnosti za njih. U međuvremenu ostatak hrvatske političke, društvene i kulturne scene s razočarenjem gleda na udrugu koja je mogla biti bolje iskorištena za neke nacionalne projekte koji bi se vezivali uz uskostranačke interese.
Nema konsenzusa
Ova udruga je trebala biti, kako je tada najavljeno, krovna i zborna institucija hrvatskog naroda u BiH. Cilj joj je bio povezivanje svih Hrvata u BiH, definiranje strateških smjerova nacionalnog, kulturnog i gospodarskog razvitka, povratak te profiliranje kao krovna udruga hrvatskog naroda.
U Saboru udruge trebali su sjediti legitimni zastupnici hrvatskih interesa iz političkog, društvenog, kulturnog i vjerskog života u BiH, koji danas ne mogu ostvariti konsenzus ni po jednom vitalnom pitanju.
