Mnogobrojni su problemi u Međugorju, pravom "gordijskom ekonomskom čvoru": trajanje radnog vremena, rad nedjeljom, prijevoz hodočasnika, brojni zaposlenici kojima se ne izmiruju doprinosi, poslovanje inozemnih udruga pod krinkom humanitarnih organizacija, nelojalna konkurencija jeftinih kineskih proizvoda itd.
Koliko god to hercegovačko mjesto bilo svjetlost u srcima vjernika i hodočasnika, do "svjetlosti" uređene turističke destinacije na dobrobit svih, još je potrebno puno rada na razvoju discipline i odgovornosti kao i cjelokupne društvene svijesti te puno više angažmana lokalne ali i vlasti s viših razina.
Međugorje danas nije samo mjesto gdje se slijevaju milijuni hodočasnika iz cijeloga svijeta. Danas od Međugorja, izravno ili neizravno, za život zarađuju na tisuće obitelji iz Bosne i Hercegovine, pa i Republike Hrvatske. No, nelojalna konkurencija za domaće proizvođače rukotvorina, ali i brojni drugi koji se, svakim danom sve više kristaliziraju, pokazuju da će se prema Međugorju, kao mjestu koje je među najznačajnijim za vjerski turizam, svakako trebati puno sustavnije i planski pristupiti. Ovo mjesto hrani brojne obitelji, hodočasnici koji dođu u Međugorje obilaze Mostar, a tek rijetki obiđu i prirodno-kulturno-povijesne, te tako i turističke znamenitosti koje mogu pokazati Čapljina, Ljubuški, Široki Brijeg itd.,a kada bi se Međugorju pristupilo upravo iz tog kuta, to bi bio pravi pokretač turizma uopće u Bosni i Hercegovini.
Hodočasnici biraju jeftinije suvenire
Na stotine ljudi je zaposleno u Međugorju, rade u suvenirnicama, hotelima, pansionima, restoranima itd. Danas se mještani, vlasnici poslovnih objekata, zaposlenici, suočavaju s raznim problemima, onima koji ih pritišću ali i onima kojima su naviše sami uzrokom. Cijene zemljišta među najskupljim su u Europi, visoke su cijene najamnina poslovnih prostora, tržište je zatrpano jeftinim kineskim suvenirima, ne poštuje se radno vrijeme, infrastruktura je iznimno loša – dok na tisuće hodočasnika prođe kroz to svetište, cesta je prepuna rupa.
Koji problemi muče ljude koji zarađuju svoj kruh u Međugorju? Jedan od njih su i jeftini i često vrlo loši kineski suveniri, kojih većinom dopremaju domaći nakupci i nelojalna su konkurencija domaćim, ručno izrađenim suvenirima, koji ostavljaju bez daha posjetitelje bogatstvom talenta brojnih umjetnika amatera, pravih umjetničkih naivaca. No, takve, prava, mala umjetnička djela, hodočasnici uglavnom gledaju i odlučuju se na kupnju jeftinije vjerske uspomene. "Konkurencija je dosta jaka, dosta se suvenira uvozi, a najviše iz Kine. Ima i nešto suvenira iz Italije. Talijani su proizvodili suvenire za Fatimu i Lurdes, a otkad postoji 'Međugorski fenomen', počeli su proizvoditi i za Međugorje. Nisu toliko problem talijanski suveniri koliko su to kineski suveniri. Ne kaže se bez razloga "koliko para toliko i muzike", kineski suveniri su zbilja jeftini, a pritom su loše kvalitete i naravno, zbog niskih cijena, puno bolje se prodaju", kažu brojni prodavači u međugorskim suvenirnicama.
"Od kineskih proizvoda se boje ruke, lako pucaju, a imaju neugodan miris gume. Mi se trudimo prodavati domaće i preporučujemo domaće jer su to prvenstveno unikatni suveniri, pogotovo suveniri od kamena koji su i puno kvalitetniji. Od domaćih suvenira mogu se naći krunice, razni oblici kamena s Gospinim slikama, drveni križevi, kipovi... Najprodavaniji suvenir je kamen i kamena krunica i općenito krunice, a gostima najviše preporučujemo suvenire od kamena, zato što se to nigdje ne može kupiti, jedino u Hercegovini", kaže Dragana Čuić prodavačica suvenira, podsjećajući kako su najbolji kupci suvenira Talijani, ujedno i najbrojniji posjetitelji Međugorja.
Franjo Dugandžić, predsjednik Udruge proizvođača suvenira na upit je li moguće zaštititi domaću rukotvorinu, domaći suvenir, kaže:
"Mi zaista ne možemo puno učiniti sami. Obraćali smo se županijskim i općinskim vlastima, ali nismo još dobili nikakav odgovor. Tražili smo od njih i da nam odobre poticaje, u nekom iznosu od 5 000 KM, da možemo pokrenuti obrt za proizvodnju suvenira, tako da bi i osigurali nova radna mjesta. A, proizvođačima koji rade neregularno preporučujemo da prijave svoj obrt, da redovito plaćaju doprinose za robu koju proizvedu, a mi im možemo pomoći u prodaji robe. Jer, značajan broj ljudi koji prave suvenire, nekima je to dodatni posao, žive samo od toga, dok je robu teško prodati na našem tržištu, zbog jake konkurencije jeftinih, a pritom zbilja loše kvalitete kineskih proizvoda.Mi trenutno ne možemo sami utjecati na uvoz kineskih suvenira, zato apeliramo na općinske i državne vlasti, da nam pomognu u tome". Međutim, koliko će se imati sluha na ove apele, teško je kazati s obzirom na otvorene veleprodaje kineskih suvenira diljem Hercegovine, pa i Međugorja, teško je prejudicirati.
Mukotrpnim radom od domaćeg proizvoda
Postupak izrade svakog kipića je mukotrpan i dugo traje. Zanimalo nas je kako se rade sve te kamene figure koje se prodaju u Međugorju, pa smo posjetili gosp. Miroslava, koji nam je pojasnio cijeli proces.
"Kamena smjesa se dobiva od kamenog brašna i poliestera. Kalupi se rade posebno za svaku figuru, od tekuće silikonske gume. Guma se nabavlja iz Italije, Austrije, Njemačke. To je dugotrajan proces. Prvo se zamijesi smjesa koja, potom, treba odstajati jedan do dva sata, zatim se smjesa izlije u kalupe, što treba odstajati još sat vremena. Nakon toga kipić se dorađuje, a za dorađivanje treba bar još sat vremena, nakon čega ide na bojanje, što zahtijeva posebnu preciznost i smirenu ruku. Dnevno se može napraviti 10-ak figura. Ako se postojeća roba ne plasira na tržištu, šalju se ponude za Švedsku, Francusku, ali se to u našem slučaju nije dogodilo. Sve suvenire koje proizvodimo, proizvodimo za Međugorje, ali i to se teže prodaje zbog jake konkurencije i puno niže cijene koju mi teško možemo pratiti", kaže Miroslav.
Problem "Polja"
Jedan od problema s kojim se susreću vlasnici suvenirnica je i problem 'Polja' gdje, takoreći, cvjeta trgovina 'na crno', a na priručnim štandovima nudi se roba po znatno nižim cijenama nego u suvenirnicama.
"Dosta ljudi dolazi prodavati suvenire na međugorsko polje, jer kroz polje prolazi veliki broj turista tijekom hodočašća na Crnicu, brdo ukazanja. Jednostavno parkiraju vozila, poslože suvenire na stolove ili na neke male štandove i prodaju ih. Problem ne bi bio toliki da oni prodaju suvenire po standardnoj cijeni, nego su isti po jako niskoj cijeni jer ih ne 'određuje' najamnina ili struja, a time se smanjuje prodaja u obližnjim suvenirnicama. Nemaju nikakvih troškova, dok mi moramo platiti najamninu za prostor, koje nisu male, cijena najamnine prostora su vrlo visoke čak do 5 000 KM, struju i druge obveze", kaže jedan od vlasnika suvenira u Međugorju koji priznaje da nema mirovinsko i zdravstveno osiguranje, koji je istodobno uporan u tvrdnji da se problem nelegalnih prodavača s međugorskog polja mora riješiti.
"Istina, nismo prijavljeni i dolazili su nam Županijski inspektori. Mi se ne možemo prijaviti, jer zbog situacije kakva je jedva krpamo kraj s krajem, a da se riješi problem polja prijavili bismo se i redovito plaćali obveze, a to smo rekli i inspektorima. A istodobno polje je ruglo za cijelo Međugorje. Žalili smo se Općinskoj inspekciji da poduzmu neke mjere. Izlazili su oni na teren, no međutim nisu postigli ništa u vezi toga. Potpisivali smo i peticiju, ali ništa ni od toga, Stoga pozivamo Općinske vlasti da poduzmu nešto u vezi polja. Problem je zbog toga što, jako je velika konkurencija tako da prodavači prodaju robu svakako, ubijaju posao jedni drugima spuštajući cijenu proizvoda npr: standardna cijena kamenih krunica je od 10 do 12 KM,a oni te iste krunice prodaju za 4 KM. Krunice su se prodavale za 50 KM, i zbog toga pozivamo vlasti da reguliraju zakon o cijenama", kaže ovaj vlasnik suvenirnice koji je želio ostati anoniman.
Boravišna taksa u Međugorju
Slično je stanje i po pitanju cijena smještaja u Međugorju. No, ovdje nije u pitanju nelojalna kineska konkurencija. Cijene smještaja u Međugorju kreću se od 15 KM za noćenje, i 50 KM za puni pansion, što su jako niske cijene u odnosu na druga Marijanska svetišta, i općenito za turistička mjesta. No, zašto su Međugorčani sami snizili cijene smještaja možda bi moglo biti posebno pitanje, no i ovdje postoji "dežurni krivac". Naime, vlasnici pansiona nisu zadovoljni stanjem u Međugorju, te ističu nezadovoljstvo radom Mjesne zajednice Međugorje. Pojašnjeno, od ove godine Mjesna zajednica je odlučila da vlasnici pansiona plaćaju godišnje boravišnu taxu po broju kreveta koja iznosi 30 i 60 KM, ovisno o zoni kojoj, od postojeće dvije, pripadaju.
"Iz mjesne zajednice su kazali da će sazvati sastanak za vlasnike pansiona, tako da se i oni mogu izjasniti o svemu, no međutim, mi nismo dobili nikakav poziv za sastanak. Samo smo dobili pismo u kojem se navodi da do kraja godine moramo platiti određeni iznos novca, ovisno o zoni u kojoj se pansioni nalaze, ili ćemo morati platiti kaznu koja iznosi od 2 000 do 6 000 KM. Nije problem i platiti, nego je problem što zone nisu dobro kategorizirane. Navodno je prva zona od crkve i okolica do Podbrda. U redu za ove pansione koji su kod crkve i oko nje, no, međutim, između crkve i Podbrda pansioni nisu popunjeni tijekom cijele godine, kao što je to slučaj sa pansionima kod crkve i Podbrdom. Primjerice, mi koji smo svrstani u prvu zonu, a nismo trebali biti, nemamo cijelu godinu goste, dok ovi kod Podbrda imaju goste tijekom cijele godine, a svrstani su u drugu zonu, a oni moraju platiti 30 KM po krevetu, a mi 60 KM, što nije pravedno", negoduje A. J. jedna od vlasnica pansiona.
Mnogobrojni su problemi u Međugorju, pravom "gordijskom ekonomskom čvoru": trajanje radnog vremena, rad nedjeljom, prijevoz hodočasnika, brojni zaposlenici kojima se ne izmiruju doprinosi, poslovanje inozemnih udruga pod krinkom humanitarnih organizacija itd. Koliko god to hercegovačko mjesto bilo svjetlost u srcima vjernika i hodočasnika, do "svjetlosti" uređene turističke destinacije na dobrobit svih, još je potrebno puno rada na razvoju discipline i društvene odgovornosti kao i cjelokupne svijesti te puno više angažmana lokalne vlasti.
