Posljednja zbivanja u vodećoj oporbenoj stranci, Hrvatskoj demokratskoj zajednici ukazuju ne samo da HDZ prolazi kroz ozbiljnu unutarstranačku krizu, nego štoviše na proces koji ugrožava samu opstojnost stranke koja je bez obzira na greške najzaslužnija za stvaranje slobodne i demokratske Republike Hrvatske. Ako je stranka u posljednje tri godine njihovim isključenjem ostala bez dva predsjednika HDZ-a koji su zauzimali i premijerske položaje, te da je jedan od njih na optuženičkoj klupi zbog optužbi o korupciji velikih razmjera, onda je očigledno da je Hrvatska demokratska zajednica zapala u krizu iz koje se ne vidi realan izlaz.
Treba međutim podsjetiti da unutarstranačka kriza HDZ-a nije počela posljednjih nekoliko godina, nego ona ima dublje korijene u razdoblju nakon smrti utemeljitelja HDZ-a predsjednika Tuđmana, a čak bi se moglo reći i od samog osnivanja stranke početkom 90-godina. Kao što je poznato predsjednik Tuđman temeljio je svoj projekt stvaranja hrvatske države na pomirbi uvjetno rečeno partizanske i ustaške Hrvatske, odnosno na pomirbi domovinske i izvandomovinske Hrvatske.
U tom projektu HDZ se u početku stvaranja hrvatske države oslonio na značajan dio udbaških kadrova iz prethodnog režima, pa je Josip Boljkovac postao prvi ministar unutarnjih poslova, Josip Perković zamjenik ministra obrane, a iza njih je stajao stari udbaški mačak Josip Manolić. S druge strane HDZ je postao uporišna točka i za ratno profiterstvo i kriminalnu pretvorbu i privatizaciju, u čemu su jednako sudjelovali "bijele čarape" i "bijeli ovratnici", prvi personificirani Ljubom Ćesićem Rojsom a drugi Franjom Gregurićem. U prvih deset godina hrvatske državnosti iz zemlje je prema procjenama CIA izneseno oko 8 milijardi dolara, ali premijer Račan nije prihvatio ponudu jedne preporučene američke agencije koja se bavi otkrivanje i vraćanjem opranog novca, da se otkriju brojni "kapitalci" kojima je prijetio bivši hadezeovac Stipe Mesić, postavši pri kraju svojeg drugog mandata i sam kapitalac. Važno je podsjetiti da je raspad HDZ-a počeo Manoliće-Mesićevim pučem, a nastavljen je nakon Tuđmanove smrti s nekoliko rascjepa na čelu s "Demokratskim centrom" Mate Granića, preko "Hrvatskog bloka" Ivića Pašalića.
Nevolja je bila da je na čelo vodeće hrvatske političke stranke zasjeo na više jezika blagoglagoljivi, ali nezajažljiv u bahatosti i gramzivosti Ivo Sanader. On je, kako je kasnije ustanovljeno, prijevarom dobio stranačke izbore protiv Ivića Pašalića ali je pitanje bili se u HDZ-u stvari drukčije razvijale da je na njezino čelo došao kontroverzni "doktor" iz Ivanca sa zaposlenjem u lepoglavskom zatvoru. Štoviše, prema svjedočenju pokojnog Šime Đodana moćni hercegovački lobi namjeravao je na čelo države instalirati upravo Ivića Pašalića koji je na mjestu predstojnika Ureda predsjednika Republike bio koncentrirao veliku moć, oslanjajući se na svoje zemljake iz Šuice i istaknute članove u međuvremenu ukinute Herceg Bosne. Nema nikakve sumnje da bi Ivić Pašalić vladao HDZ-om jednako apsolutistički kao što je to kroz šest godina radio uz prešutnu potporu Katoličke crkve Ivo Sanader. Njega je do posljednjeg dana podržavao splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, iako je Vatikan oslanjajući se na vlastite izvore, a ne na Kaptol Sanadera otpisao nekoliko godina prije nego što je uhićen.
Temeljno je pitanje za brojno članstvo HDZ-a kako se sve to moglo događati pred njihovim nosom. Odgovor je jednostavan. To se moglo događati zbog toga što HDZ nije funkcionirao po demokratskim pravilima, jer je bio ustrojen apsolutistički, služeći "velikom vođi", a članstvo se zadovoljavalo klijentelističkim beneficijama. Naravno, ako u stranci nema demokracije, ne može je biti ni u državi. To naravno nije svojstveno samo HDZ-u, jer se na sličan način sada ponaša u SDP-u Zoran Milanović kojeg je članstvo izabralo kao što se bira "Dragi vođa" u Sjevernoj Koreji, dakle bez protukandidata. Vraćajući se na HDZ, jednako se tako ponašala i Sanaderova nasljednica Jadranka Kosor koja je bila najodaniji član Sanaderove svite. I umjesto da nakon što je bila oktroirana predsjednica stranke, a ujedno premijerka, raspiše stranačke i saborske izbore da bi potvrdila svoj mandat, to bivšoj polaznici Kumrovečke škole nije padalo ni na kraj pameti, pa je vladajući apsolutistički uz pomoć vodećeg hadezeovskog zloduha Vladimira Šeksa doživjela istu sudbinu kao i njezin prethodnik.
Nije samo u pitanju isključenje Jadranke Kosor iz HDZ-a, u pitanju je cjelokupna struktura stranke koja puca po šavovima. Raspad stranačke strukture počeo je nakon posljednjeg Sabora HDZ-a kad je prefrigani obavještajac i policajac Tomislav Karamarko nadigrao naivnog liječnika dr. Milana Kujundžića uvjerenog prije izbora u vlastitu pobjedu. Proces je nastavljen raspuštanjem pojedinih ogranaka HDZ-a, imenovanjem povjerenika u neposlušnim ograncima, odlaskom, kao u slučaju Zagreba, istaknutih članova stranke, ambicijom dr. Pašalića da se vrati u stranku, makar kao vratar, što bi mu trebao omogućiti novoizabrani predsjednik Kluba utemeljitelja stranke Milan Kovač koji ima repove iz kriminalne pretvorbe kad je bio predsjednik Fonda za privatizaciju. Pri svemu tome svi se zaklinju u vraćanje Tuđmanovom naslijeđu, ali nitko ne zna objasniti što to u novim okolnostima i uvjetima znači. Jedno je međutim jasno. To zazivanje "retuđmanizacije" samo je dokaz da u HDZ-u nema ugledne osobe od integriteta i liderskog formata koja bi mogla zaustaviti strmoglavi pad HDZ-a. U ovom trenutku sudbina HDZ-a počinje sličiti na sudbinu "Domocrazie Italiane" koja je vladala četrdesetak godina Italijom da bi se na kraju sudski otkrilo da su njezini šefovi bili ne samo povezani nego instrumenti mafije, pa je jednostavno nestala za političke scene.
Stanje u HDZ-u u svakom slučaju nije dobro za razvoj demokracije u Hrvatskoj, jer jednostavno nema treće političke opcije kao u drugim europskim zemljama razvijene demokracije. Za to je kriv i sam HDZ koji je kupovao male stranke da bi ih konačno uništio, kao što je na primjer slučaj s HSS-om, pa i s HSLS-om. Isto se sada događa i s HNS-om u Kukuriku koaliciji koji će u sljedećem izbornom turnusu nestati s političke scene zbog bahatog Radimira Čačića i umišljene ministrice vanjskih poslova tzv. Zapadnog Balkana a ne Republike Hrvatske Vesne Pusić. Kao zemlji s pretežito konzervativnim pučanstvom, Hrvatskoj je neophodna politička stranka koja će artikulirati tu politiku i ideologiju. HDZ se i na tom polju u ovih posljednjih desetak godina toliko kompromitirao da je pitanje hoće li opstati kao relevantan politički čimbenik. Sva je sreća da se zbog nesposobnosti i ideološke zatucanosti, živeći još u jugokomunističkom bratstvu-jedinstvu slično događa i na pretpostavljenoj ljevici koju personificira SDP. U svakom slučaju, gledajući u širim okvirima hrvatski politički sustav došao je slijepu ulicu iz koje se zasad ne vidi izlaza.
