Nije moglo proći, a da oči ne zapara ono što je neki dan izašlo u medijima: "Predsjedništvo HDZ-a BiH odredilo da 6. travnja bude 5. zasjedanje Hrvatskog narodnog Sabora". Dodatno je to srozavanje institucije koja je svedena na razinu karikature same sebe.
Koliko je HNS ozbiljna institucija dokazuje najbolje i službena web stranica HNS-a, zadnji put ažurirana 19. travnja 2011. godine. Dakle, još malo pa dvije godine prošle od unosa zadnje vijesti. Koliko se poštuju institucije Predsjedništva i Glavnog vijeća, vrlo dobro pokazuje i ova objava stožerne stranke koja je preuzela na sebe odgovornosti vrhovne institucije HNS-a, i to ne samo da su je preuzeli, nego se stavili iznad "odredivši" kad će biti zasjedanje HNS-a.
Ono što još bolje pokazuje koliko je ništavna uloga ove institucije jesu silni igrokazi i tobožnje odluke HNS-a kao institucije. Uzmimo u obzir samo neke od glavnih odluka. Prva koja je odaslana je bila poziv na građanski neposluh , nakon protuustavno formirane izvršne vlasti na razini Federacije. Dalje, ideje o formiranju međuopćinskih i međužupanijskih vijeća, gdje će Hrvati u BiH djelovati po židovskom modelu, a čiji će se dijapazon djelovanja izlobirati putem predstavništava u Bruxellesu i Berlinu. Ništa ni od Berlina, ništa od Bruxellesa, a još veće ništa od ovih vijeća. Ništa od ovih glavnih odluka, pa se ne treba uopće zapitati je li se uopće uzelo išta od "manjih", poput tv kanala, jačeg angažmana zastupnika u Saboru RH (je li ih itko ikada uopće čuo?!) po pitanju lobiranja u RH, organiziranja arhiva HNS-a, muzeja, knjižnice, itd.
Inicijativa o reafirmiranju HNS-a koja se rodila početkom 2011. godine nakon što je, pod pokroviteljstvom OHR-a, protuustavno instalirana platformaška vlada nije u tom trenutku imala alternativu. Nema je ni danas. U trenutku konačnih dogovora oko novog ustroja BiH, nepostojanje bilo kakve dugoročne strategije hrvatskog naroda u BiH i nekontrolirana politička disperzija mogla bi nas koštati previsoko. HNS je morao davno postati krovna institucija Hrvata u BiH. S pravom se postavlja pitanje može li se to ikada ostvariti sa trenutnom garniturom ljudi koja je uključena u cijeli projekt i kojoj HNS očigledno služi za stranačko potkusurivanje?
Treba li Hrvatima još jedan dijagnostičarsko zasjedanje HNS-a u kojem će se po n-ti put sagledavati stanje i kukati nad sudbinom, bez da se i na kojem planu mrdne prstom, osim, naravno, na planu kadrovskog pozicioniranja stranačkih klimoglavaca. Da li se organizacija HNS-a u travnju radi kako bi se došlo do opipljivih i provedivih zaključaka, ili će to opet završiti opširnom demagoškom rezolucijom koja će služiti kao paravan s kojim bi se nenamirenim gladnim ustima iz stranačkih redova opravdala nikad obavljena "rekonstrukcija", što federalne vlade, što nadzornih i upravnih odbora javnih poduzeća? U dvije godine nakon posljednjeg zasjedanja što je učinjeno po pitanju rješavanja ustavnopravnog statusa Hrvata u BiH? Ništa!
U dvije godine nakon prošlog zasjedanja, županije s hrvatskom većinom su (p)ostale najveći dužnici prema SKB u Mostaru i prema Sveučilištu, niti se stvorio ikakav dugoročan, ali ni kratkoročan, plan očuvanja i daljnjeg razvoja gospodarskih, kulturnih, znanstvenih institucija od vitalnog značaja. Instituiralo se nekakvo glavno vijeće HNS-a koje je slovilo kao svojevrsna vlada u sjeni. Osim što je imenovano i što su u to vijeće postavljeni uvijek isti ljudi koji se vrte na političkoj pozornici ima 20 godina, što je to konkretno uradilo ovo vijeće, osim što su slali priopćenja o formiranju kojekakvih povjerenstava? Da li je u međuvremenu stvorena jasna i nedvosmislena strategija sustavnog rješavanja problema preglasavanja, da se u budućnosti ne dogode nekakvi Budimiri, Lijanovići i slični? Treba li uopće tražiti odgovor. Ispade da nas ni Alijansa, ni Platforma ničemu ne naučiše.
Da ne bi sve i ovaj put postalo pucanj u prazno, u aktivnu organizaciju i sudjelovanje ovog zasjedanja HNS-a se moraju aktivno uključiti intelektualci, biskupska konferencija, koordinacija braniteljskih udruga, predstavnici dijaspore, pa tek onda naši političari. Također, poziv na zasjedanje mora otići svim izabranim zastupnicima iz hrvatskih stranaka, uključujući i one izabrane iz HSP-a i SDP-a. Neka iziđu pred lice HNS-a. Ako smatraju da su u pravu ili da nisu ništa izdali, nemaju se onda čega plašiti. S druge strane, imat će im se prigoda formalno i javno reći u lice sve što im se zamjera. Lijanoviće uopće ne bi trebalo uzimati u obzir, unatoč što i kod njih ima izabranih, budući da se radi o jedinoj stranci osuđenoj za kriminalna i teroristička djela. Njihovim dolaskom bi se legitimiralo način njihovog ulaska u zakonodavne institucije BiH.
Velike su vjerojatnosti da niti od ovoga zasjedanja neće biti apsolutno ništa. Ako je suditi po tome da predsjedništvo jedne stranke, iznad svih institucija HNS-a, daje sebi pravo određivati datum i način zasjedanja, ne radi se ni o kakvoj vjerojatnosti, nego se sa sigurnošću može zaključiti da će sve na kraju postati i ostati jedno malo opširnije priopćenje. Pitanje je samo hoće li ga itko pročitati.
