Ovih su dana bili Svjetski dan šuma, Svjetski dan voda, Sat za planetu Zemlju, sve neki ekološki datumi. Gasili smo svjetla (kako tko) na sat vremena da bismo usporili globalno zagrijavanje, odnosno aktivno smo sudjelovali u odgađanju Sudnjeg dana. I baš u tom ozračju, mnogi su govorili o važnosti ekologije za suvremenog čovjeka... o utjecaju ekologije na financijsko stanje u svijetu, na zdravlje ljudi, na dobro raspoloženje...
I u silnim tim nastupima domaćih i inozemnih frazeologa i frazijatara, dođe mi prosvjetljenje. Pa ekologija ima tako jasan utjecaj na politički život.
Sarajevo – srpski kriptonit
Znate kako politički predstavnici srpskog naroda nekako zaobilaze Sarajevo u širokom luku? Što je Supermanu kriptonit, njima je Sarajevo. Povremeno su ga nazivali i Teheranom, a rekao bih da ga se plaše kao da je Bejrut u pitanju. Upustite li se u razgovor s visokopozicioniranim kadrom iz Republike Srpske, doći ćete do zaključka da bi Srbi u mnogim slučajevima radije pristali na umirovljenje i potpuni izostanak iz političkog života nego bi se upustili stolovati u Sarajevu.
Ako je ikako moguće, čak će i političke pregovore voditi na Jahorini, Trebeviću, samo ako može izvan Sarajeva.
Netko bi rekao da je to sasvim razumljivo jer je administrativni centar Republike Srpske u Banja Luci pa je logično da i u političkom smislu srpska elita naginje tom dijelu BiH, umjesto Sarajevu. I tu bi objašnjavanje stalo da se ta koincidencija ne nastavlja.
Hrvati i sarajevske fotelje
Evo Hrvati. Hrvatskim političarima puna su usta ugroženosti hrvatskog naroda u BiH. Legitiman politički cilj, svakako da jeste, politička ravnopravnost triju konstitutivnih naroda. Hrvatski jezik, obrazovanje Hrvata na materinskom jeziku. Još jedan legitimni cilj. Ugroženost hrvatskih poduzeća u ovakvoj raspodjeli moći kakva je u BiH. Sve do jednog legitimni politički ciljevi.
Hrvatski se politički lideri za to istinski zalažu, prijete blokadama, ultimatumima... Pa sjetite se samo koliku je medijsku pozornost predstavljalo okupljanje Hrvatskog narodnog sabora, već se naveliko pričalo o Herceg-Bosni, a onda je bio i Sabor Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, što je i jednu kulturnjačku udrugu stavilo u fokus politički zbivanja. Mnogo je na važnosti dobivala i šestorka Kreševske deklaracije, uvijek ih je pratilo na desetke novinara. Vrlo životan politički duh u Hrvata.
I onda ti hrvatski političari budu izrabrani i sjednu u fotelje tijela koja se mahom nalaze u Sarajevu. I onda ih ne čujemo. Onda nestane sva ta borba za hrvatsku ravnopravnost. Onda se čekaju rekonstrukcije vlada, onda se oteže s izborom sudaca Ustavnog suda, onda se formiraju povjerenstva, onda više nema ultimatuma i blokada...
Rekao bi čovjek da su trenutno vodeći hrvatski političari veliki ljubitelji fotelja, ali neka još minutu, pričekajte s tim preuranjenim zaključkom.
Bošnjačka anemija
Nego evo još primjera. Bošnjaci. Čovjek koji dolazi iz Sandžaka i koji je u Sarajevu ostvario "američki san", na proteklim izborima pravi pravu političku pomutnju unutar političkog korpusa Bošnjaka svojim astronomskim uspjehom, za dlaku ne postaje članom Predsjedništva BiH. Ne baš za dlaku, ali za samo nekoliko tisuća glasova mu bježi ta titula. Kao da mu je daha nedostajalo u posljednjim trenutcima. Daha.
Ili drugi primjer. Slučajnog prolaznika pored druga Kukanjca. Iako iza sebe ima blistavu akademsku karijeru, nekako je politički anemičan. Dvostruki politički uspjeh svoje stranke na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH i potpunu političku prevlast na proteklim državnim izborima pretvorio je u političku nemoć svoje stranke da sama odabere političkog partnera i rekonstruira Vladu Federacije BiH. Anemično. Baš kao da mu je daha nedostajalo u posljednjim trenutcima. Daha.
Smog – Državni neprijatelj broj 1
Čekaj, nedostajalo im je daha, činili su se nekako politički anemični. U Sarajevu?!? Ta mi je veza toliko simptomatična da se mora nešto kriti u njoj. I jeste. Čujem da je nedavno i Al Jazeera posvetila nekoliko minuta pitanju zagađenja zraka u Sarajevu. Smog. To je to. Smog uništi političare. Srbi su već ranije osjetili tu političku nemoć koja ih hvata u Sarajevu. Evo narod bi rekao da su hrvatski lideri obični foteljaši, ali čini se da je ipak smog krivac manjka njihove političke angažiranosti kad napokon stignu u Sarajevo. Da. Evo i Bošnjaci. Evo i Radončić, mada odrastao na svježem zraku, nekako gubi dah u smogu Sarajeva. A evo Lagumdžija nikako da izađe iz tog ozračja političke anemije.
Dame i gospodo, sasvim je jasno. Očuvanje okoliša je bitan segment političkog života, možda čak i najbitniji. Smog guši i Republiku Srpsku, evo i rješenje hrvatskog pitanja, a i kod Bošnjaka se osjeti značajna politička malokrvnost. Morat ćemo češće gasiti ta svjetla i smanjiti klima uređaje, ili putovati javnim prijevozom, poput pape Franje.
