Tiho se kroz medije, puno tiše od recimo ručnog rada pod dekom neke napirlitane sudionice nekog Velikog brata, provukla vijest da SIPA opet istražuje Jerku Ivankovića Lijanovića. Samo, ovog puta ne kao ministra nego kao mesara, jer su neke firme u poslovanju s njegovom Visokom Glavicom, utajile nekoliko milijuna.
Tiho je prošla i vijest o tome da je Zvonko Jurišić, predsjednik HSP-a BiH, stranke poluteškaša koja iz članstva tjera istjerane, oborio (ne)slavni rekord Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, stranke u kojoj opstaju samo teškaši.
Jurišić je prema informacijama iz tužiteljstva, zaradio sedam prijava zbog premijerskih poslova u županiji kojom je vladao i tako jednocifrenom brojkom potukao foteljaški rekord dok se svi drugi rekordi bilježe s višecifrenim brojkama.
Uz malo buke, nakon koje je uslijedila medijska tišina, zaposlio je Princ Bakir svoju suprugu na čelu bolnice. Jer, princezi, kao i princu, ne priliči ništa drugo nego čelo, a mediji mogu pisati i nepotizmom napaćeni ljudi mogu tražiti metak za to čelo, ali uzalud.
No, dok su se buke velikih prevara izgubile u moru onih malih, ne prestaje podgrijavanje svađa i natezanje oko "velikih ciljeva". Tako, dok Europa govori kako treba pustiti naše mozgove da se dogovore, a nakon toga kako naši mozgovi nisu ni m od mozga koji može nešto riješiti, borbe za ideale ne jenjavaju.
Svaki mozak u svojem mediju prosipa svoje vizije i uvjerava svoje stado da je njegov način jedini način. Kroz svoju viziju redovito mozak proturi koji redak da ono što se o njemu govori nije ništa drugo nego politička smicalica i montaža samo kako bi preko njegova ugleda nastradalo njegovo stado i pravi cviljevi.
Da netko ima živaca i želuca, pa da posloži sve izjave u medijima kojima dirigiraju mozgovi, lako bi zaključio kako se partnerstva stvaraju i rastvaraju. Ako primijetite na nekoj novinskoj stranici nečiji lik, kojeg dugo nije bilo u mediju kojem se ne može prismrditi tako lako, znajte da je na pao neki dogovor i da će doći do nekakvog zaokreta. Isto tako, ako kakav medij nagradi nekoga, nije to zasluga, nego isplata i naplata uslužno-političke djelatnosti.
Naravno, stado od tog zaokreta i od tih nagrada, koje mu se podmeću kao njegove nagrade, neće imati nikakve koristi. Nacrtani neprijatelji za javnost moraju ostati neprijatelji, a ciljevi uvijek ugroženi i pod prijetnjom da ih netko uništi.
Puna su usta velikih nezaokreuženih vođa europskih puteva i borbe protiv diskriminacije. Puna su uvjeta, ciljeva i kompromisa, puna svog stada i ljutnje na one druge koji to stado žele ošišati i ostrugati do gola. A onda, puno tiše, kroz medije se provuče priča da je dogovorom stranaka, upravo onih koje rastežu dobrobit svojeg stada po sastancima na kojima se ta dobrobit može isčačkati čačkalicom nakon mesnog dogovora, podijeljen neki novac.
Ljuti neprijatelji, koji ne daju da u njihovim medijima završi netko drugi ako nije popustio, oni koji brane svoje stado jedni od drugih, vrlo se lako, na malo manjoj razini od tronova velikih vođa, dogovore i isplate svoje glumljenje produženih ruku brige za narod. I onda ostružu stado, kojem materijal za struganje naraste do novog sjedanja za stol i isčačkavanja dobrobiti među zubima.
