U nas se danas svatko može baviti politikom. Samo treba biti dovoljno poslušan i ljubiti hijerarhiju stranke, poglavito Glavnog, pa se može daleko dogurati. Funkcija ne gine ako ne misliš svojom nego tuđom glavom. Stomatolozi na mjestima predviđenima za ekonomiste, "nounari" na mjestima savjetnika, ortopedi na mjestima za pravnike, pravnici na mjestu inženjera, lopovi na mjestu bankara - dobro da ovaj brod još uvijek uopćepluta.
No, bolje od političara je biti poduzetnik. A najbolje je biti poduzetnik u dobrim odnosima s najjačim političarima. Potpuna nirvana je biti političar-poduzetnik. PP je ideal u ovoj zemlji.
Zapravo, kad malo bolje pogledam stanje u BiH, nema zemlje na svijetu s većim brojem poduzetnika, a sa većim kolapsom gospodarstva. Pune novine "uspješnih poduzetnika". Pa se često u bijesu pitam - u čemu ste uspješni, majka vam stara?
Famozni "američki san" moguće je ostvariti svuda, ne samo u Americi. Zamislite, čak i u BiH. Potrebna je ideja, početni kapital i tržište. I proizvodnja tog sna može početi. Mi snove uglavnom uvozimo, tako da o proizvodnji nema govora. Snovi su rezervirani za one koji po mišljenju običnog naroda mirno ne spavaju. Paradoks, zar ne?
Pokoji hrabri vizionar krene i kod nas u proizvodnju, s onim čudnim sjajem u očima najavi da želi pokrenuti nešto, zaposliti zemljake, donijeti dobro. Uloži čovjek teško stečen novac, ali ga brzo ukopaju zakonima i običajima. Očerupaju ga k'o onog američkog purana za Dan zahvalnosti.
Čast izuzecima koji su uspjeli izaći iz živog blata administracije i korupcije. To su poduzetnici, a ne ovi što su ih pune novine. Mislim pritom na ove koji djeci kupuju bijesna kola i rađaju ubojice na cesti te preimenuju ili preregistriraju firmu svaki put kad im vjerovnici i porezna zakucaju na vrata. Mislim na ove koji prijavljuju i odjavljuju radnike kako im inspekcije stave soli na rep (a ne sole ih često!) te koji izrabljuju uposlene. Mislim na one koji su kapital okrenuli na rasprodaji ili čerečenju nekadašnje društvene imovine, a da pritom nikada nisu imali ni najmanju namjeru da nešto pokrenu. Mislim na one koji poput parazita ulaze u "talove" s političarima pa mažnjavaju naše javne pare na izdavanju objekata javnim institucijama kojima drmaju baš ti političari, mislim na one koji doznaju za tendere prije nego su objavljeni i po čijoj se mjeri ti javni natječaji rade. Da ne nabrajam, znate ih - nezasitni, oholi, poduzetni samo sebi i za svoje.
Svatko li danas može biti političar i poduzetnik. I kako da ih čovjek poštuje? Za političare znamo, pokvarena sorta gdje još uvijek tražim izuzetak koji potvrđuje pravilo, ali za sada imam tek pravilo, a izuzetka nigdje! Slično je i kod poduzetnika. Vani je uspješan poduzetnik onaj koji od jednog eura napravi 100 eura. Bez pomoći prijatelja iz državnih institucija, bez nezakonitih radnji. U nas je uspješan poduzetnik onaj koji od naših javnih 100 maraka ne napravi ništa, nego ih skrene - uzme sebi u džep 50 maraka, a 50 maraka dadne onome koji mu je omogućio da uzme tih svojih 50. Osvrnite se oko sebe, sve je puno takvih poduzetnika.
Ima ih svuda, samo ne tamo gdje im je mjesto – iza rešetaka! Takvi "uspješni" poduzetnici već godinama iza sebe ostavljaju pustoš, ako plaćaju radnike čine to minimalcem. Izrabljivači tuđeg rada, iskorištavači naše zajedničke muke, pijavice koje pod zaštitom politike sisaju preostale zdrave žile društva.
Posebna sorta su direktori javnih tvrtki. Politikom amenovane figure, protočni bojleri postavljeni u kožne fotelje s ciljem da usmjeravaju novac gdje im se kaže. Pokušavam godinama naići na nekoga takvog koji nije bio u mutnim poslovima, koji nije bio u kakvom skandalu, koji nije "zatamnio" neke pare. Ne ide mi baš najbolje. Isto tako pokušavam naći one koji su odrobijali ili vratili novac. Ako i naletim na ove prve, to je bila neka smijurija ili zastara. Ove druge je teže naći nego djetelinu s četiri lista na dnu mora. Ali ih redovno, nakon jedne, nađem na drugim funkcijama. Loše vodio javnu tvrtku, nagrađen ministarskom foteljom! Upropastio javno dobro, eno ga veleposlanik! Sumnja se da je klepio neke milijune, eno ga u Parlamentu!
I onda nam još svako malo lažu da ulagači samo čekaju da pokrenu nešto u BiH. Kad vidiš sve ove naše "oduzetnike", sve ove parazite koji žive na državnoj sisi, ne može te začuditi da je jedini ozbiljan ulagač u Bosnu i Hercegovinu zapravo MMF.
A kad MMF ulaže, smrtna agonija se samo odlaže.
