Crni vrhovi

Samo stotinjak metara od prve crte bojišnice nalazila se urušena kuća s nekoliko očuvanih prostorija, tamo je naša vojska između smjena ubijala slobodno vrijeme.

Prvi me put na ratištu probudila tišina! Odgovarala mi toplina vreće za spavanje i, još nisam želio otvarat oči, nastavim skladno disat i poželim se opet vratiti u san.

Dvije eksplozije koje su zaredale jedna za drugom, dobro su nam protresle kosti, obe su pale opet blizu ispred nas gdje smo snažno osjetili i prvu.

Nisam znao da će jedna neprijateljska zastava, koja je istaknuta na rubu bojišnice zapaliti tako veliki ratni plamen u mojim suborcima.

Ranjavanjem našeg suborca na "Kopenhagenu" neprijatelji u nama probudiše pravu ratnu zvijer, ranjenu zvijer koja se osjeti ugrožena i odluči skupo prodati svoju kožu.

Nikad se nije otišlo na nijedno ratište a da vojska taj dan nije pokazivala svoje nezadovoljstvo po ljubuškim ulicama.