Krešo Vujević

Kad je naš autobus napuštao Prozor već se dobro smračilo.

Prvi put tog dana zubato sunce poviri iza vrhova dalekih planina, ukaza se samo na kratko pri samom zalasku.

Tek što smo sišli u šumu iz vida smo izgubili naše položaje i bunkere koji su ostali daleko iza nas. Kretanje nastavljamo puževom brzinom u zmijolikom obliku potpuno tiho i samim sebi nečujno.

Tama se polako uvlačila u cijeli grad iako su vrhunci okolnih planina još bili obasjani suncem.

Mnogi od nas nisu mogli niti sanjati da će dočekati ovaj Božić i početak novog tisućljeća.

Proteklih dana odmah nakon zalaska Sunca dvije sjajne zvjezde na zapadu privlače pozornost mnogih znatiželjnika.