Malo je onih u općini Ljubuški, pa i šire, koji nisu čuli za Vinka Vujevića Čerčila iz grabljanskog naselja Gradac.
O njemu su pisali gotovo svi dnevni i tjedni listovi iz BiH i RH: Večernji, Jutarnji, Arena, Oslobođenje i drugi.
Bio je gost Federalne televizije i mnogih lokalnih TV i radio postaja, a bez njega nije mogla proći ni popularna „Latinica“ na Hrvatskoj televiziji. Povod su bila njegova mudra razmišljanja, brojni izumi i inovacije.
Njegova knjiga pjesama osvojila je ljubitelje poezije, dugogodišnji je privatni poduzetnik, trgovac i ugostitelj, povjesničar, numizmatičar, sakupljač narodnog blaga i političar. Kroz sve to ga je vodila i davala mu snagu pjesma. Proslavio se već davno organizacijom Sela veselog u Grabu, te CD-om i kazetom za koje je sve pripremio, a Miro Vlahović samo otpjevao.
I konačno dolazimo do razloga zbog čega još jednom pišemo o tom čovjeku koji, unatoč dijalizi na koju ide svaki drugi dan, u svojoj 75-oj godini izgleda i živi kao mladić.
Čerčil je, naime, nedavno, u vlastitom aranžmanu, izdao CD i kazetu s hercegovačkom gangom. Stereotipno bi bilo kazati kako se tako ostvarila njegova dječačka želja, ali on sam kaže da je o izdavanju jedne takve kazete maštao još prije pedeset godina.
"Tu ideju sam imao još pedesetih godina prošlog stoljeća, ali nije se ništa moglo uradit. Trebalo se skućiti, prehraniti brojnu obitelj, djecu izvesti na pravi put i puno drugih manje važnih stvari ali u svakom slučaju važnijih od kazete ili CD-a. I evo, konačno, kada se sve to donekle posložilo, dočekao sam i tu radost da u vlastitoj organizaciji izdam CD i kazetu", priča nam, sav sretan, Čerčil.
Njegova ideja počela se realizirati prije desetak mjeseci kada je okupio ekipu gangašica i s njima počeo povremeno vježbati. Konačno, u veljači ove godine u studio "Esperanza" u Ljubuškom ušli su: Vinko Vujević Čerčil, Anica Vujević, Anica Škorput, Nada Lauc, Darinka Vegar, Ljubica Sušac i Antas Mucić, a u ožujku je iz Esperanze izišao jedan od najboljih, ikad snimljenih, CD-ova s hercegovačkom gangom.
Čerčilova ekipa je pokazala svoju svestranost pa na CD-u susrećemo pet vrsta gangi i to: Nahijsku, Staro Otočku, Bekinsku, Broćansku i Livanjsku ili Lajavicu. Čerčil je na CD uvrstio i Bećarac, Uzgor gore, Džotavicu, Gonetavice, Gromki smijeh, a zapjevao je i putnički jer se u Hercegovini često putovalo i putnički pjevalo, a ako je itko putovao i pjevao onda je to upravo Čerčil.
Sve glazbene dionice na diplama i usnoj harmonici prati legenda tradicionalne hercegovačke narodne glazbe i običaja, Antas Mucić.
Čerčil je vrlo zadovoljan kako je sve skupa na kraju ispalo, jer kako kaže, ljudi ulože milijune u CD, pomažu ih i financiraju državne, društvene i privatne organizacije pa opet sve ne ispadne najbolje, a kod njega na CD-u svi glasovi se složili kao jedan.
Čerčil s primjercima svoga CD-a
Sve je sam organizirao i isfinancirao i nije ga briga koliko će CD-ova i kazeta prodati (iako prodaja ide dobro), hoće li izgubiti ili zaraditi, važno mu je da je sve dobro ispalo i da će budućim naraštajima u naslijeđe ostaviti jedan dio starih hercegovačkih pjesama i običaja.
Ipak, priznat će na kraju, krivo mu je malo na Općinu, Županiju, pa i Federaciju, jer oni pomažu i financiraju sve i što treba i što ne treba, a kad Čerčilu treba pomoći u nekom projektu nikad nema ni "žute banke".
Ipak, Čerčil to spomene samo onako, usput, njemu to nije nešto jako važno, on ima svoje, i on ide dalje. Dokle će ne znamo, ali nadamo se da će barem dočekati stotu. Jer svatko onaj tko je bar jednom svratio u njegov čarobni obiteljski dom u Grabu zna da život s Čerčilom i bez Čerčila ne može nikako biti isti.
