JKP Ljubuški je, kako se i očekivalo upalo u nove probleme. Gubitci se gomilaju i izgleda da za to općine nije posebno briga, a mladi menadžment pokušava sagledati stanje u poduzeću pokušavajući uspostaviti kontakt sa djelatnicima kako bi potpisali nove sporazume.
Kako se sporazumi sa radnicima mogu potpisati samo ako imate čistu situaciju, točnije možete ispoštovati potpisano, čudno je da se inzistira na potpisima, a ne možete u dogledno vrijeme početi s isplatom plaća.
Prije toga trebate deblokirati račun i poplaćati temeljne dugove prema poreznoj upravi, UINO i sanirati ovrhe na računima.
Te su se pretpostavke prošle godine stvorile i potpisivanje sporazuma s radnicima s pozitivnim ishodom bilo je sasvim realno. No, tada su se uplela dva lokalna političara Nevenko Barbarić i Ivica Gašpar, produbivši krizu u ovom poduzeću i koja mu je donijela novi milijunski gubitak. Za takve političare to je «nikakva» brojka.
Sadašnji gubitci JKP Ljubuški na dan 31.3.2013.g. iznose:
Dug prema djelatnicima 2.581.641,76 KM (dug je u isto vrijeme prošle godine bio za gotovo milijun KM manji uz završen sporazum sa djelatnicima, kojeg nije htjelo potpisati 7 osoba bliskih sadašnjem načelniku Barbariću i bivšem direktoru Gordanu Bradvici i njihovo nepotpisivanje nije ometalo realizaciju sporazuma, jer su se neki već naplatili, a ostale tužbe u fazi podizanja)
Dug prema Komunalnom Vrgorac 258.679,22 KM (dug u isto vrijeme prošle godine je iznosio cca 45.000 i smanjen je za 210.000 KM u odnosu na upravu G. Bradvice i T. Alilovića, koji je tražio stečaj podnijevši ga bez odobrenja OV Ljubuški)
Dug prema EPHZHB 1.009.109,34 KM (EP HZHB je zbog nemarnosti općine blokirala u prosincu 2012. godine računa JKP na iznos od cca 400.000,00 KM)
Dug prema ostalim dobavljačima je 382.136,09 KM
Dug prema odvjetnicima je 140.121,99 KM
Dug prema UINO je 50.000,00 KM (u potpunosti je bio saniran)
Dug prema PU 105.000,00 KM (u potpunosti je bio saniran)
Dug po ratama kredita prema Razvojnoj banci F BiH je 78.090,72 KM (dug je bio potpuno saniran) itd.
Recimo i to da je JKP Ljubuški za prvih 6 mjeseci 2012. godine poslovalo s dobiti od cca 46.000, KM, što svakako govori o dobrom putu sanacije, koju je prekinula općinska politika.
Kako su prošla gotovo dva mjeseca od datuma zaključivanja financijskog stanja, dugovi su povećani za novih cca 300.000 KM.
Što je s potpisivanjem sporazuma?
Do danas u podne 32 radnika su potpisala sporazum u kojem stoje novi koeficijenti, tako da bi raspon plaće bio od cca 400KM do 780 KM. Uz plaću bi se trebalo isplaćivati dug po neisplaćenim ranijim plaćama u visini od 200,00 KM. Kako je dug po neto plaćama 1.074.507,30 KM njegova bi isplata trajala oko 9 godina. To je neizvedivo, jer jedan broj djelatnika će prije tog vremena u mirovinu i sve postavke sporazuma padaju u vodu.
U ovom sporazumu radnici ne mogu vidjeti realitet i iskren pristup rješavanju dubioze.
Prošle godine, kad je 47 djelatnika, prije intervencije političara Barbarića i Gašpara, potpisalo sporazum realno je, temeljem financija poduzeća, moguće bilo isplaćivati 375,00 KM, čime su se najveći vjerovnici među radnicima tj rukovoditelji trebali isplatiti za 1 godinu i 10 mjeseci.
Prihodi mali i ne mogu zadovoljiti rashode
Naplata ne može pokriti rashode u poduzeću to je jasno. Sudski postupci se redovito gube, jer službe ne rade zakonito.
Nezakonitosti u radu JKP
Ovaj dio izvještaja je nekorektan, pa i nepreciziranjem neistinit i u OV Ljubuški može biti podesan za špekulativno političarenje, pa će to svakako nadobudni «mladi lavovi» i osobe koje ne poznaju stanje iskoristiti.
U njemu se spominje davanje u zalog imovine JKP za dug prema radnicima, koje je kod notara potpisao bivši direktor Niko Vučić i da je to napravljeno bez pismene suglasnosti NO.
Tri člana tadašnjeg NO i predsjednica sadašnjem NO JKP Ljubuški Marijana Rašić, Dragica Grizelj i Ivana Nižić su bili prilikom potpisivanja i čestitali objema stranama u sporazumu.
No u izvješću se ne spominju nezakonitosti za vrijeme Gordana Bradvice, Tomislava Alilovića, ne spominju se kriminalne radnje oko izgradnje vodovoda, famoznog nezakonitog skladišta, nezakonite isplate plaća, javnih nabavki, nezakonitog rada jednog sindikata, otuđenja dokumentacije, niti nezakonitih radnji načelnika općine Ljubuški itd.
Naravno, Vučić bi trebao biti Pedro, ali čovjek je samo tri dana bio na funkciji i nije nanio materijalnu štetu, dug su stvorili njegovi prethodnici.
Što je s izlaskom iz ovog stanja i je li ono moguće?
Izvješće nema razinu jednog menadžerskog izvještaja, zapravo jako je daleko od toga, jer ne nudi način kako izaći iz sadašnjeg stanja. To je jedan klasični izvještaj sa šturim, politički doziranim zaključcima, koji ne pruža pravu sliku odnosa, uzroka i pravno-financijskog stanja u JKP Ljubuški.
Općina nema novca, načelniku nitko ne vjeruje i svako optuživanje radnika je nepošteno, jer ne vrijedi više samoupravljanje. Uprave upravljaju.
Načelnik Barbarić je nemoćan i nalazi se u okovima svojih loših upravljačkih poteza. Osim ostavke on drugog poteza nema.
Ali, bez obzira na ovakvo stanje izlaz postoji.
