U svibnju 2011. na XI- Saboru HDZ-a, Dragan Čović izabran je po treći put za predsjednka te stranke. No, među kuloarima već su se počeli puštati "probni baloni" kako će Čovića na čelnoj poziciji najjače stranke Hrvata u BiH zamijeniti drugi čovjek - i to povjesničar i također profesor, Ljubušak Ivo Lučić.
Kako se nagađa, Lučić bi trebao zamijeniti Čovića i on bi dobio punu potporu i sestrinske stranke iz Zagreba i predsjednika Tomislava Karamarka koji nije zadovoljan politikom koju provodi njegov kolega u BiH.
Međutim, iako je riječ samo o nagađanjima iz političkih krugova, ova informacija zasigurno je puštena u javnost kako bi se ispitao "puls" članstva u BiH.
No, teško će biti moguće Zagrebu utjecati na bilo kakve promjene u HDZ-u BiH, posebno kada je riječ o izboru predsjednika te stranke. Prisjetimo se samo svibnja 1998. godine kada je za predsjednika HDZ-a BiH izabran Ante Jelavić, logistički general HVO-a i to unatoč otvorenoj potopori tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana njegovom tadašnjem protukandidatu Boži Ljubiću.
HDZ BiH je tada, uz svesrdnu potporu tzv. "generalske linije" otkazao poslušnost Zagrebu. Na kraju, ispostavilo se da Jelavić ipak nije bio dobro rješenje za HDZ BiH - iz BiH je, od desetogodišnje kazne zatvora, pobjegao u Zagreb gdje i danas živi.
Pitanje je koliku bi profesor i povjesničar Ivo Lučić dobio potporu u svojoj eventualnoj kandidaturi za predsjednika stranke jer sam "nije u sustavu". Lučić se, s vremena na vrijeme, pojavi kao učesnik na okruglim stolovima, predavanjima ili promocijama knjiga, no kao političar skoro se potpuno distancirao.
Poznat je kao "Tuđmanov obavještajac", a danas je više angažiran oko znanstvenih radova.
S druge strane, jasno je da Čović ima jaku stranačku bazu te da je mnogi članovi HDZ-a vode iznimno uspješne biznise i vode lagodne živote upravo zahvaljujući njegovoj pomoći. To će biti i razlogom da mu vrate uslugu.
No, ne treba zaboraviti da je upravo Dragan Čović osoba koja se u krugovima američke i europske administracije redovito spominje među najčešćim političkim kočničarima u BiH.
U pripremi terena za mogućeg "Čovićevog nasljednika" sve češće se spominje i Rade Bošnjak, sada samozatajni i vjerni vojnik HDZ-a, danas direktor Zavoda zdravstvenog osiguranja HNŽ-a, koji je godinama strpljivo i uporno ulagao u svoje obrazovanje te mu se više ne može prišiti da je "vozač viljuškara" ili "inžinjer prava".
Nadalje, pitanje je i kako će uopće i reagirati sadašnje HDZ-ovo članstvo, koje već "puca po šavovima", pritisnuto Čovićevim apsolutnim autoritetom i bez utjecaja i benificija na koje su ostali zbog nesudjelovanja u federalnoj vlasti.
Prisjetimo se, Čović i Ljubić, zbog nemogućnosti dogovora oko samo jednog ministarstva i slijepih i čvrstih principa, ostali su bez vlasti u F BiH, a stotine njihovih članova nezadovoljno i bez radnih mjesta.
Upravo ovo nezadovoljstvo kao i činjenica da se HDZ našao na putu prema političkoj izolaciji, a sve i uz otvorenu potporu i savezništvo s kompliciranim i upitnim predsjednikom RS-a i SNSD-a Miloradom Dodikom, mogle bi biti "olakšavajuće okolnosti" da HDZ-ovo članstvo okrene leđa Draganu Čoviću.
Ipak, sve češće se govori da su BiH potrebne nove garniture političara, o smjeni generacija i u SDA-u, HDZ-ovima, SDP-u, HSP-u, NSRZB-u, SNSD-u, koji su na čelnim mjestima i više od 10 godina.
U svakom slučaju, bio to vanredni izborni ili redoviti sabor stranke, izvjesno je da je vladavina dosadašnjeg predsjednika HDZ-a na izmaku, kao i većine predsjednika stranaka u BiH i to ponajviše zbog najveće političko-ekonomske krize od Daytona do danas, za koju su i isključivi krivci.
