Ukoliko na predstojećem Izbornom saboru stranke u Sarajevu osvoji čelnu poziciju i preuzme vođenje HDZ-a 1990., Martin Raguž će, doznaje se od sugovornika bliskih njegovom timu, pokušati u potpunosti promijeniti paradigmu trenutačnih međunacionalnih odnosa u BiH te od situacije konfrontacija i sukoba inzistirati, a u tomu već ima potporu i američke administracije, na dijalogu i traženju kompromisnih rješenja.
No u svemu će ključni naglasak staviti upravo na neriješeno hrvatsko pitanje u BiH koje bi, po njegovom mišljenju, moglo i trebalo biti ključ rješenja političkih problema u BiH. Hrvatsko pitanje trebat će se rješavati na više razina, no sveukupno gledajući Raguž će, doznaje se, inzistirati na potpunoj i stvarnoj ravnopravnosti Hrvata na terenu, počevši od izbora članova Predsjedništva i izaslanika u Dom naroda pa do nižih entitetskih razina.
Most s Unijom
"Problem hrvatske neravnopravnosti je jedan od temeljnih u ovoj zemlji, a njegovim rješenjem politički odnosi u BiH bi postali znatno opušteniji. Hrvati bi mogli postati faktor stabilnosti zemlje i na neki način balans između Banje Luke i Sarajeva", naveo je Raguž, uz pojašnjenje kako hrvatska politika treba, a na tomu će osobnoinz istirati Raguž, u neku ruku biti put dijaloga između često maksimalističkih pozicija s kojima nastupaju drugi. S druge strane on je, tvrde sugovornici Dnevnog lista, svjestan kako najveći dio Hrvata od 1. srpnja postaju građani Europske unije te tu vidi priliku da upravo hrvatski narod i njegova politička elita postanu most između BiH i Unije."
Iako je do sada bilo pokušaja nametanja hrvatskog pitanja kao ključnog u političko-društvenom životu BiH, potpuni uspjeh je izostao “zahvaljujući” neslozi koja se uvijek očitovala u odnosima između hrvatskih stranaka. Pozitivne promjene nastale nakon potpisivanja Kreševske deklaracije vrlo su brzo pale u zaborav, a hrvatske stranke su se približavanjem općih izbora 2010. u potpunosti rasule u nekoliko hermetički zatvorenih blokova. Raguž je, stoga, već najavio da će, ukoliko preuzme vođenje HDZ-a 1990., pokušati odlediti do sada zahlađene odnose unutar hrvatskog političkog korpusa te nastojati postići da se oko vitalnih nacionalnih interesa izgradi snažna strategija u kojoj neće biti mjesta za strančarenje, pojedinačne interese ili pak neke interesne skupine.
Društvene mreže
Hoće li se i dalje takvo što pokušati raditi kroz Hrvatski narodni sabor ili će se, pak, izabrati neki drugi model, za sada ostaje nepoznato. No, ne treba zaboraviti kako su predstavnici HDZ-a 1990. prvi inicirali mogućnost i potrebu proširenja HNS-a sa zastupnicima svih stranaka koje imaju hrvatske predstavnike u vlasti. Ipak, ideja nije zaživjela, već se poziv uvjetovao s nekoliko stvari, tako da je na kraju sve ostalo na dobroj volji.
Hoće li Raguž, ukoliko postane novi lider HDZ-a 1990., uspjeti u ostvarivanju ove, ali drugih ideja koje se tiču nacionalnih interesa, ostaje za vidjeti, no simptomatično je kako u svom naumu već dobiva solidnu potporu, pogotovo na društvenim mrežama, što sugerira kako mlađi naraštaji od njega očekuju mnogo.
