Sve stvari se na ovom svijetu mogu objasniti preko drugih stvari. Kad ne znaš kako djetetu objasniti što je to seks, ili ti je nekako neugodno, a ti ga odvedi u svijet biljaka, pa mu pričaj o tučku i prašnicima. Kad ne znaš kako bi objasnio Bosnu i Hercegovinu, a ti se sjeti priče o Titaniku i sve će biti lakše.
Uglavnom, Titanik, o njemu znamo sve, da je potonuo na svom prvom putovanju i da je toliko ljudi poginulo, utopilo se u ledenoj vodi ili nestalo skupa s utrobom broda u hladnim dubinama Atlantika. Bosnu i Hercegovinu možemo usporediti s Titanikom po mnogo čemu. Doduše, nije joj ni prvi put da tone, a nije još ni potonula, ali ljulja već dugo, opasno se nagela i nos je odavno zinuo prema nebu.
Nazovimo priču, ako hoćete, i Bosanski Brod.
Na Bosanskom Brodu su, naravno, tri klase, jedna u potpalublju, jedna u nivou palube i treća gore na vrhu, u salonima i skupim apartmanima. Pri tom ne mislim na tri nacije, nego na doslovno tri kaste. Baš kao razredi na Titaniku.
Ovi u potpalublju su najbrojniji, za one s vrha oni su čista marva, nedostojni dobrog i ugodnog putovanja, ali svejedno će ih trpjeti na istom brodu, jer marva daje, makar i marku dnevno. Kako je najbrojnija, ona, a da nije toga svjesna, izdržava ove gore. Oni su za ovo dali sve, i djedovinu i ponos i položili život. Sada postoje na mrvice. Ali je važno da su tu, na brodu. Zapravo, u brodu. Marva nema vlastitog imena, to su samo glave, ruke u zraku, glasači, po potrebi i topovska hrana. Marva radi za nadnicu, na crno (u potpalublju je uvijek mrak), ne zna prava i kad ih traži to radi nespretno. Da se lako zavesti, stalno im se obećava svjetlo, ali svjetlo nikada ne vide. U trenutku kada brod tone, oni pokušavaju pobjeći, skočiti, ali vrata su im zatvorena, nemaju moć izvući se odozdo. Godinama manipulirani, oni i ne znaju kojim putem uteći. Ostaje im da vjeruju mornaričkom osoblju i slatkim riječima kapetana da će sve biti u redu. Ipak je to kapetan. "On nas valjda neće napustiti."
U nivou palube je srednja klasa, skuplje karte, skuplji život, ali vrijedi. Službenička plaća, državni posao ili rad u uredu, on uvijek izgura takva putovanja. Zbog čega uostalom postoje krediti? Ta, jednom se živi! Putovanje nije neudobno, ali se osjeti lupa onih odozdo, tihi jecaji žena i vika gladne djece. Ponekad smrdi i kad su dolje na gomili izgleda opasno. Stoga nije uvijek ugodno, ali se trpi. Okreneš glavu i gotovo. Kapetan je obećao da će glazba od sada biti glasnija, pa se neće čuti zvukovi iz potpalublja. Zadnjih je dana u salonima spektakl, plešu zvijezde, natječu se zborovi, igra mečka, a na palubi je stalni nogometni turnir - tako da su gotovo zaboravili na jad i čemer koji ih je znao zapuhnuti iz dubina broda. Ponekad se pitaju idu li pravim brodom, jer ponekad sve izgleda sumnjivo napravljeno, sve škripi i čini se da bi moglo i potonuti. Ali, kapetan ih uvjerava i nema razloga da mu se ne vjeruje. A da se brod čak i nagne i gotovo dođe sigurno da će tonuti, s ove razine se lakše dokopati čamaca. "Netko je jutros s razlogom posumnjao da na brodu nema dovoljno čamaca za spas sviju, tako da se brzo proširila panika, a mnogi s ove razine već su u razmišljanju da sami skoče preko ograde. Pogotovo neki koji misle da financijski ne mogu podnijeti troškove putovanja i kojima je sve ovo počelo sličiti na cirkus i brod bez kormilara. Neki su to i učinili. Kako je krenulo borba s valovima i držanje glave iznad vode svima je sudbina."
Na gornjem nivou su saloni i apartmani. Broje se ovce i novci. Brod se opasno nakrivio, ali glazba i dalje svira. Svi znaju da ne može ovako baš dugo i da će brod sigurno na dno, ali nitko se zapravo ne brine. Treba iscrpiti mogućnosti sve dok postoje. Čamci za spašavanje su odavno spremni, a tu je i pokoji helikopter. No, glupost je otići prerano. Novac teče u potocima. Ovi na dvije razine ispod, kao da ne kuže o čemu se na ovom brodu zapravo radi, preskupo plaćaju jeftino putovanje. Daju novac za jednu veliku šarenu lažu. Da, ponekad se propnu gore i pitaju zna li se kuda zapravo idemo, ali brzo ih razuvjere, nikada ne posumnjaju da vlasnici i kapetan s časnicima ne znaju, odnosno da ih zapravo nije briga. Ponekad na gornjoj razini i dignu glas jedni na druge, kapetan i časnici se kao ne slože, samo da ovima ispod daju dojam da se brinu oko rute i da su spremni dati sve od sebe da Brod jednom pristane u Obećanu zemlju.
Zapravo, čudno je kako svi ti ljudi odozdo vjeruju obećanjima. A brzo se i najnevjerniji smire, samo im serviraj alkohol, ponudi drogu, ponudi spektakl, jer kad orkestri sviraju i turniri se igraju, zaokupi ih se brzo nebitnim i svi zaborave pitati za pravi cilj i postoji li cilj uopće.. "Ima ih što već bježe, ali trudimo se da ih ne spominjemo previše. Ignorirati takve, naš je moto. Ako ništa, ostali imaju više prostora i brod će sporije tonuti kad je tereta manje. Sve dok je tako, nema smisla napuštati ovaj ruzinavi brod, jer gdje drugo možeš putovati ovom klasom i još zarađivati?" Novac stiže li stiže. Odozdo prema gore. U suprotnom pravcu od vode. Ona, pak, curi sve više prema dolje – i još malo pa će prvi brodski miševi pocrkati. Tko mari? Sve dok traje, dobro je!
Postoji u moru još puno brodova, ali kao da ne žele pomoći opasno nagnutom Bosanskom Brodu. Kao da su i oni navikli, pa trpe nagnutu ruzinu. Kao da ne znaju što s njom. Primaju plivače i davljenike koji su se bacili preko ograde, ali kao da ne shvaćaju ozbiljno da će sam brod na dno. A i zašto bi – kad na brodu i dalje orkestri sviraju, gore sva svijetla i igre ne prestaju? A vlasnici, kapetan i časnici uvjeravaju druge brodove da je sve u najboljem redu.
