Ovaj napis je posvećen neupisanom: Mili- Milivoju Borasu, rođenom 6. 01. 1911. god. u Brljici, poginulom 1942. god u S. Brodu.
Mile nije upisan na spomeniku "Žrtvama rata i poraća" u Brljici, ne spominje ga ni Florijan Boras u svojoj knjizi "Spomenica ljubuškim žrtvama". Jednostavno, Mile je pao u zaborav. Kako je jedna od zadaća Udruge Brljica i "otrgnuti od zaborava", donosimo priču o Mili Franjinom.
Mile - Milivoj Boras Pratrović
U mnogobrojnoj obitelji Borasa nadimkom Pratrovići, od rodočelnika Nikole rodio se unuk Franjo 3. VIII. 1878. god., kao drugo djete Ivana od njih ukupno sedmoro. Osnovnu školu završava u Veljacima zajedno s fra Jerkom Borasom, vrsnici su i rođaci. Rastom je bio izrazito mali, malo viši od 160 cm ali jako vispren i okretan. Ženi se 28. II. 1905. god. s Anicom Gavran kćerkom Jage Gavran i Tadijane Lozo. Iste godine dobivaju sina Dragu (živio i radio u S. Brodu, bio oženjen, ima potomke). Franjo ostavi u Brljici ženu i sina i uputi se u Ameriku u New York gdje stiže 21. V. 1906. god. kod Marka Vuletića, Sarina polubrata (rođaka po babinoj strani, jer je Marka isto rodila Juričuša, kao i Franjina oca). U Americi se zadržao oko dvije godine, vraća se i otvara prodavnicu u Vitini. Ubrzo mu se rađaju: Iva 1909., Mile 1911.,Vjekoslav 1912., Ivan – Ivica 1915., i bliznad Vladimir i Milica- Milka 1917. god. Kako mu je dobro posao išao, a izrodilo se sedmoro djece imao je i služavku (najmenicu) Stanu Boras Birđića. Konac Prvog sv. rata donio je nedaće i siromaštvo te Franjo sve rasproda i odseli u Derventu gdje je već bio njegov stariji brat Mijo s obitelji. Poveo je i "najmenicu" Stanu koja se i udala u Derventi 1921. godine za žandarmerijskog narednika Stjepana Pezelja. Kasnije seli u Prnjavor. Franjo pod stare dane ostaje udovac i ponovo se ženi 1941. god s Anicom Leskovački s kojom nije imao djece. Još prije rata jedan dio obitelj se nastanio u S. Brod gdje ih zatiče rat i njima se priključuju i ostali iz obitelji koji bježe od četničkog terora iz Prnjavora.
Naš neupisani Mile – Milivoj, ženi se u S. Brodu s Verom Andrijašević i imali su sina Damira (živio ili živi u Zagrebu), jesu li imali još djece nije poznato. Mile je poginuo 1942. god. u Slavonskom Brodu gdje je i sahranjen.
Interesantno je ovdje spomenuti i njegova brata Ivana – Ivicu, kojega se stariji Brljičani mogu sjećati jer je dolazio u Brljicu nekoliko puta. On se oženio 1942. god. s Albinom Felber (imali su potomke, vjerojatno žive u Rijeci). Ivica je čitav rat proveo kao vojnik NDH, da bi poslije rata bio uhićen, osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina, koju je "odležao" u Zenici. Kada je "odležao" Zenicu dolazio je u Brljicu, pričao bi o strahotama koje je doživio u zatvoru u Zenici pokazujući noge koje su bile crne od "bukagija" (okova) koje su mu stavljali na ruke i noge. Najviše bi se zadržavao kod svog zatvorskog kolege, izvjesnog Bebeka iz Vitine. Pričalo se da je kasnije otišao u Njemačku.
Vjerujem da će Brljičani ili Zavičajna udruga Brljica upisat i ime Mile Boras Franje - Pratrović 1911 – 1942. na spomenik žrtvama rata i poraća u Brljici i tako ispraviti propušteno, jer Mile to zaslužuje po svim kriterijima, poginuo u ratu i rođen u Brljici u kojoj je i živio sedam godina. A ako se nekada bude radila dopuna "Spomenica ljubuškim žrtvama" da će i Mile biti uvršten. Mile bi bio 60 žrtva i 57 upisana na spomenik u Brljici.
