Svako malo nas naizgled zdravi organi ove zemlje zapljusnu objavom kako je tu i tamo uspješno provedena uspješna akcija. Tako je pala droga, pa su se izgalamili na ubojicu usred kafića, pretukli slučajnog prolaznika, zapečatili objekte zbog neistaknutog radnog vremena, neslaganja novca u fiskalnom uređaju i blagajni te neprijavljivanja radnika.
I dok nas državni aparat, koji na životu održava šuplje džepove države i mutne poslove 'državnika', tješi razbijanjem lanaca i nepravdi u stvarnosti je potpuno drugačije. Nikako da kruti državni organ upadne u firme čija je jedina reklama u minutama dnevnika kad se priča o obespravljenim radnicima. Lovljenje rekorda s neisplaćenim plaćama, nemogućnost liječenja zbog neuplaćenih doprinosa, nije nikakav znak ukrućenim organima da zavire u poslovanja kaveza za robove.
Dok se pred kamerama krivi čovjek kojem je država dužna 26.000 KM jer mu državna firma nije uplatila doprinose niti mu da da ode u mirovinu, država se hvali ukrućivanjem. Začudo, nije upala raskrivljenom čovjeku jer je pred kamerama plačno opsovao majku brižnoj državi kako bi opravdala svoju ukrućenost.
Niti jedan aparat za prikupljanje harača državi koja ne daje zauzvrat ništa ne upada u tvrtke čiji se radnici svijesno prijavljuju na zavode za zapošljavanja samo kako bi imali zdravstveno osiguranje pristajući raditi na crno. Niti jedan aparat ne pali alarm za izrabljivanja, koja se trpe pod motom ''ako nećeš ti, hoće netko drugi''.
Nitko nije mrdnuo nikakvim organom kad je javno jedan ministar pozvao jedno državno poduzeće da isplaćuje plaće, a ne uplaćuje doprinose. Onda se po nekom nepisanom pravilu ukrućeni organi u plaćenim automobilima, s plaćenim gorivom, dnevnicama i spavanjem, obrušavaju na sitne ribe derući ih kaznama zbog preko noći uvedenih pravila, dok velikima pišu simbolične kazne zbog neisticanja radnog vremena.
Zanimljivo, ukrućeni organi nekim čudom ne vide da im se u hotelima gdje spavaju ne nude fiskalni računi. Jer, kako bi ukrućeni organ onda bio koristan ako bi radio po pravilima i kako bi se noćenje, spavanje i hranjenje isplatilo nekome tamo na ukrućenom vrhu.
Zaviriti malo dublje u nelogična poslovanja i robovlasničke papire ipak nije stvar običnih inspekcija. To je priča za visoku politiku. Svi odreda trebali bismo misliti da se ona bavi europskim putevima i zaštitama naroda, a u biti je svedena na sitna lihvarenja, ubiranja provizije od nekažnjavanja i življenja na račun onih koji mogu skinuti i stotine majki pred kamerama uzalud. Nacionalni predznak nije važan, važna je valuta kojom se plaća nedodirljivost.
