Unatoč stalnim upozorenjima o njegovoj nelegalnosti i nelegitimnosti, Federalno ministarstvo obrazovanja i njegov ministar Damir Mašić ponašaju se potpuno suprotno zakonskim okvirima. Kako je još davno Ustavni sud Federacije BiH donio odluku o njegovom nezakonitom postojanju, kao i Ministarstva kulture, nitko zbog toga ne mari. U federalnom Parlamentu i Vladi Federacije BiH i dalje mirno promatraju njihovo postojanje. Unatoč tome, dva ministarstva i zapošljavaju veliki broj djelatnika i ubiru sredstva na račun drugih, legalnih institucija i ponašaju se kako hoće.
Događa se to već nekoliko godina naočigled i međunarodnih čimbenika, a i nažalost i hrvatskih predstavnika u izvršnim i zakonodavnim tijelima Federacije, a i države Bosne i Hercegovine. Nije ni čudo što pojedine općine i gradovi u Federaciji Bosne i Hercegovine gotovo stalno govore o nepravičnosti raspodjele javnih prihoda jer imaju gotovo mizerne proračune. U pravu su, ako se zna da ogromna sredstva odlaze tamo gdje im po zakonu nije mjesto, na račun drugih koji ih željno očekuju.
U posljednjoj raspodjeli sredstava za financiranje i sufinanciranje programa i projekata u oblasti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja hrvatskim školama nije pripalo ništa u odnosu na bošnjačke kojima su pripala gotovo sva sredstva. Od ukupno nešto više od 59 tisuća konvertibilnih maraka hrvatskim školama i institucijama nije pripalo ništa osim Crvenom križu Bosne i Hercegovine u iznosu od pet tisuća konvertibilnih maraka.
Slično je i u svim natječajima koje provodi Federalno ministarstvo obrazovanja i gdje se dijele znatno veća sredstva . Uglavnom je taj omjer u najboljem omjeru za hrvatske škole 1:8, što je potpuno suprotno nacionalnim, gospodarskim i regionalnim kriterijima. Ako pak pojedine škole imaju izgleda da dobiju određena sredstva, traži se njihova kooperativnost, priznanje koordinacije, pa na taj način i priznanje legalnosti i legitimnosti takvog ministarstva.
Obrazovnu centralizaciju unatoč tome što se provodi suprotno Daytonskom sporazumu, mirno gledaju i hrvatski predstavnici u institucijama federalne i državne vlasti. No, očito ni njima to nije ništa osobito jer su se oni, a što je i najvažnije uhljebili i ne razmišljaju nimalo o onima koji su ih izabrali.
