Danas je za Dragana Čovića trebao biti dan D. Ne, naravno, nije riječ o najnovijoj rundi pregovora o provedbi presude Sejdić - Finci, gdje bi se očekivao njegov puni angažman, već o protestima koji su bili planirani na mjestu zločina, pred njegovom novom obiteljskom kućom, kako je zove sam lider HDZ-a BiH, iliti vilom karingtonkom, kako su je prozvali Mostarci pošto ih, vele, neodoljivo podsjeća na zdanje obitelji po kojoj je snimljena nekad popularna "Dinastija".
Kako god, protesti su zakazani pa odgođeni, a na portalima je provedena i svojevrsna istraga "nepostojećih zakazivača". Po jednima, "u ime nepostojećeg saveza sindikata hrvatskih preduzeća Mostar i radnika tih preduzeća u stečaju, na proteste pozivaju Darinko Čuljak i Tomo Bralić, osobe za koje u Mostaru nikad niko nije čuo", po drugima, najava protesta se naprosto zagubila u papirima MUP-a HNK-a, bez čijeg odobrenja su protuzakoniti, po trećima organizatori protesta su radnici, njih 50-ak, preduzeća u stečaju - Žitoprometa, Hercegovačke Radio-televizije, Sokola, Kapisa iz Tomislav-Grada, Hercegovina-gradnje, Šuma Herceg-Bosne, koji se boje za svoju sigurnost pa komuniciraju samo mailom...
Protesti su trebali početi tačno u podne, a simbolike radi (ne)postojeći protestanti željeli su se okupiti na mjestu zločina, ispred Čovićeve vile čija je izgradnja koštala nekoliko miliona KM. Nesuđeni protestanti su uvjereni da su mediji s razlogom pisali kako je vila "izgrađena novcem izvučenim iz crnih fondova iz državnog budžeta i uništenih hercegovačkih preduzeća", pa su osmislili da svojim protestima daju svečarsko ime "Radni Božić pred Čovićevom vilom", naprosto zato što upravo njega krive za 3.500 otkaza, zbog kojih radnici i njihova djeca Božić dočekuju gladni. Kako je već red i običaj, u saopćenju napaćenih radnika pozvani su MUP HNK-a i SIPA da istraže porijeklo Čovićeve imovine, kojom se svakako treba (po)zabaviti, no prije toga valja ispoštovati i drugu, da ne kažem Čovićevu stranu, pa napomenuti kako je predsjednik Udruge neovisnih sindikata FBiH, koja "uglavnom djeluje na području Hercegovine" požurio da kaže kako su ga zvali radnici koji ni ne znaju da trebaju protestovati, a iz MUP-a HNK-a su transparentno objavili da radnici nemaju pečata ni potpisa pa se oni time i ne bave, jer u uređenom društvu ni protestovati se ne može bez validnih dokumenata. Da ne zaboravim, "dobro upućeni izvori" ustvrdili su da iza poziva na proteste "protiv Čovića i HDZ-a" stoji druga politička stranka, ne kažu koja, ali kažu kako se ta druga nada da će se oni u teškoj finansijskoj situaciji "upecati".
To me je već zaintrigiralo: ako ćemo o teškoj finansijskoj situaciji, onda je ozbiljan broj onih kojima je poziv upućen, pa ne mogu da odgonetnem zašto dobro upućeni izvori s tolikim omalovažavanjem govore o njima. Da li zaista vjeruju da je Dragan Čović u očima gladnih radnika toliko veliki borac za hrvatsko pitanje da baš svi razumiju njegovu potrebu da se baškari u vili sazdanoj od preko nekoliko zgrada, tek da bi skupio snagu za novu rundu pregovora? Ili za njih ama baš nema nikakvih dilema: HDZ jest jednako Dragan Čović i što Dragan ima više vila, HDZ je jača stranka, a Hrvatima je diljem planete bolje?
Možda je i tako. A možda je Čović sa svojih deset političkih prstiju teško zaradio svaku marku od tih preko nekoliko miliona ugrađenih u kompleks nove obiteljske kuće na Barama bb. Da ne bude zabune, nisu to sarajevske Bare, to je jedno od najljepših mostarskih naselja koje tamošnje liske zovu i Pantovčakom, jer se prije Čovića u istom naselju, također u prekrasnoj vili, smjestio još jedan HDZ-ov predsjednik Ante Jelavić. Dalo se pročitati kako je Jelavić, što zbog suda i presude, što zbog otmice i bijega iz BiH, svoju vilu prodao i prije nego je Čović kupio parcelu od 2.000 kvadratnih metara. Mislim da je to uredu, ne zato što bi bilo previše da dva predsjednika jedne partije imaju vile u jednom naselju (u Sarajevu je, recimo, sličan primjer poboljšao međubošnjačke partijske relacije), već zbog toga što bi eventualni Čovićev pogled s prozora na Jelavićevu vilu mogao izazvati stanovite asocijacije, pa čak i neugodu kod aktuelnog lidera HDZ-a.
Vratimo se vili zbog koje je, kažu, čak i Radobolja promijenila tok. Smještena je uz samu šetnicu, ali je za svaki slučaj, a i iz razloga sigurnosti o kojima je nadugačko u svojim omiljenim novinama govorio lično Čović, opasana zidom dugim 200 metara.
"Moja obitelj i ja napravili smo plan što ćemo raditi u idućih 10 godina i kako ćemo se ponašati, kako bismo sebe pripremili za jedno drugo, mirnije razdoblje života", kazao je Čović. Uz to je obrazložio kako je prodao stan i digao kredit sve da bi počeo graditi grandioznu hacijendu. Zločesti novinari nakon ovih izjava požurili su da obiđu još jedno obiteljsko zdanje, ali smješteno u susjednoj Hrvatskoj, u Zaostrogu, koje je u međuvremenu postalo impresivna kuća u kamenu. Susjedi su je ovako opisali: "Dragan Čović je jedan simpatičan i pristupačan čovjek. Ima najljepšu kuću, a i on je lijep".
Lijepi se lider nije ni okrenuo za komplimentima, već je požurio da, osim zidom, svoju vilu na Barama osigura i čuvarima. Da se zaštiti od "medijskog linča usmjerenog na ustavnopravnu poziciju i prava Hrvata u BiH".
Neću se zadržavati na već ofucanoj domaćoj političkoj praksi: bilo kakvo pitanje o imovinskim kartonima hrvatskih, srpskih i bošnjačkih političara udar je na ustavnopravnu poziciju i prava Hrvata, Srba i Bošnjaka. To smo davno naučili. Pa zar nisu Ognjen Tadić i Mladen Bosić, dodikovskim rječnikom rečeno, postali suradnici mudžahedina onog časa kada su priupitali kako je vožd iz Laktaša stekao vilu na Dedinju i ostalu kretnu i nepokretnu imovinu? Zar ima iko u SDP-u da smije pomisliti, a kamoli naglas upitati koliko tačno para košta Lagumdžijin transfer Alastaira Campbella iz Londona, preko Kosova, na Poljine? Ali, ako smo već tu lekciju naučili, ako smo dakle konačno shvatili da je temeljni bošnjački, hrvatski i srpski interes, kao Daytonom zagarantovana konstitutivnost, kao aksiom svih političkih aksioma da biti lider znači imati, nadograđivati i veleljepno se proširivati, kako nikako ne uspijevamo shvatiti i pojmiti gdje stanuju ti naši viši nacionalni interesi?
Njihove bb adrese znače da su debelim zidovima odvojeni od naroda, da su kordonima policajaca daleko od stvarnosti, da su temeljem svog liderstva nastanjeni na visokim spratovima koji im omogućuju poglede iz aviona. Filmadžije bi rekle, ptičiju perspektivu. Običan čovjek zna da takvome ni pod prozor ne možeš pljunuti. A ako ćemo pravo, toliko su daleko od života i realnosti, da ni to ne bi pomoglo.
Šestorka iliti sedmorka odavno zapravo ne stanuje ovdje, već u serijama, zvale se one "Dinastija" ili "Sulejman Veličanstveni", svejedno. Ima i narod svoje: "ZMBT" ili "Zvezde Granda". Za prvu ploču.
