Naša iskustva sa strancima nisu naročita; Ali, ovo što u posljednje vrijeme Amerikanci traže od Živka Budimira je doista surovo.
Traže, naime, da naš predsjednik Federacije - razmisli!
Što odmah otvara prvo pitanje: Sumnjaju li u američkom veleposlanstvu usred Sarajeva da je Budimir Antu Krajinu smijenio ne razmišljajući. Jer, malo su zbunjeni i Amerikanci, kako se moglo dogoditi da udari Hrvat na Hrvata zbog Hrvata?!
Nije ministru Anti, kao što smo vidjeli, general svih hrvatskih vojski iz posljednjih ratova, nikako mogao oprostiti što je poslao božićnu čestitku u Ljubuški, Grude, Posušje i Orašje, gdje ima hrvatskog življa puno. A u čestici je stajalo kako će za ovaj blagdan - postiti. Invalidnina - nema!
Brza pošta
Netko je, istina, Budimiru kazao kako nije kriv (ovaj) Ante, računajući pritom malo i na, navodne, nježne osjećaje generala Živka prema (onom) Anti, već da je kriv Zukan Helez. No, bilo je kasno. Brze su naše pošte, čestitke su već otišle. A i da je smijenio ministra Zukana, svi, ili gotovo svi, bi odmah kazali kako je na njega udario zato što je Bošnjak. Mada, koliko je ovo, sve u svemu, potresna hrvatska priča, svjedoči i to što je ganula prvog ispod Budimira, vicepredsjednika. Dakle, Mirsada Kebu; Čim je pao Krajina, Kebi nije bilo mrsko prebrojiti tko je ostao. Od Hrvata. I vrlo lako je izračunao - niko. Nitko, zapravo! I žurno je odlučio zaštitu vitalnog hrvatskog interesa. Što navodi na sumnju kako je hrvatsko brojno stanje žalosno, pa ih, evo, brani Kebo.
Ubrzo se, međutim, pokazalo kako bez potpisa ministra Krajine, ne padaju samo povijesni Ljubuški, slobodarske Grude, Budimirovo rodno Posušje, i napaćeno Orašje, već svekolika Federacija; Umirovljenici/penzioneri su se nekako provukli u siječnju, ali su ostali - ne, jasno, samo Sejdić&Finci - osuđeni na post po depeši generala Živka. Pa se, evo, u naših naroda, dobro, inače, upućenih u životopise naših istaknutih društveno-političkih radnika, već primila tužna pjesma o Budimiru: Jučer u Glavnom, a danas u vašem stanu. To jest - novčaniku!
Drugo, pak, pitanje, koje se nameće, nakon što je Amerikancima naum palo kako bi Budimir trebao razmisliti, je: Misle li oni kako je našem federalno šefu bilo malo 13 mjeseci?! Za razmišljanje. Dobro, jest naš predsjednik školovan za oficira. Ali, kao da (i) oni nisu morali razmišljati. Kad bi se za to stekli uvjeti?!
Obadva, padaju obadva?!
A Budimiru je uvjete servirao Nermin Nikšić 10. prosinca 2012. kada je tražio da predsjednik smijeni osam ministara. Nije toj (umalo) otpisanoj osmorki, premijer zaboravio što su mu ono davno radili iza leđa; On ode, da izvinete, u zahod, a oni mu brata uvale u direktorsku fotelju. Toliko se to (bilo) osililo. I kao što ne prašta Nikšić, ni Budimir ne zaboravlja!
I tako je ove godine, taman dok je Nikšić ma(h)murao, odlučio da mu ispuni želju od one tamo Nove godine. Ne, istina, u cijelosti. Ali, kakva su vremena - i jedna ispunjena želja danas je velika. No, koja korist?! Federalni je premijer nezahvalan, pa sada traži da Budimir podnese ostavku. A i on će s njim. U paketu! Što bi, dakako, značilo da su sve naše želje ispunjene. Uh, kakav bi to novogodišnji paketić bio...
Ništa, bojim se, od toga!
Josip Vričko
