Iako je još uvijek niz nepoznanica oko toga što su lideri dvaju HDZ-ova Dragan Čović i Martin Raguž dogovorili prvo u Međugorju, a onda na sjednici HNS-a u Mostaru, izvori bliski HDZ-u RH tvrde kako je prošlog vikenda njihov prvi čovjek Tomislav Karamarko zapravo izvršio pritisak na Čovića kako bi ovaj odustao od plana “sve ili ništa” i prihvatio, barem načelno, HDZ 1990. kao ravnopravnog partnera u kreiranju izbornih listi.
Da je Karamarkova diplomatska misija spriječila nastojanja HDZ-a BiH da kroz HNS “na brzinu” nametne ideju kako treba koalirati na svim razinama bez mnogo propitivanja i uvjetovanja, svjedoče i zaključci odlučujućeg sastanka trojice predsjednika u Međugorju, kao i odluke HNS-a donesene dan poslije. Prema tom dogovoru, tek će se sada temeljito analizirati gdje treba zajedno, a gdje će svakoj stranci biti ostavljena mogućnost samostalnog djelovanja, iako je samo nekoliko dana ranije Čović jasno poručivao kako stranke HNS-a trebaju zajedno na izbore, bez previše detaljiziranja uz ponavljanje poruke kako na izbore HNS izlazi sa svojom listom.
Kompromisni plan
Požurivanje i stvaranje čvrstog koalicijskog dogovora na svim razinama trajalo je sve do nedjelje ujutro, kada javnost iznenađuje dogovor između Čovića, Raguža i Karamarka. Čović odjednom mijenja priču i pristaje da se tek treba krenuti k dogovoru o zajedničkom nastupu svih hrvatskih stranaka u BiH tamo gdje god su ugroženi hrvatski vitalni interesi. Dakle, priča o ad hoc formiranim koalicijama u samo nekoliko sati postaje prošlost te i predsjednik HDZ-a BiH nakon toga prihvaća ideju da je dogovor moguć negdje, (a ne svugdje) te uz prethodnu analizu i pregovore na ravnopravnim osnovama. Sve to potkrjepljuje tvrdnju da je Karamarko omekšao Čovićev tvrd stav koji je do tada svojim uvjetovanjima odbijao Raguža i navlačio ga na tanak led. Naime, analitičari su složni u ocjenama da bi daljnje inzistiranje na zajedništvu na svim razinama vrlo brzo izazvalo revolt vodstva HDZ-a 1990. koji ne bi, zbog realne mogućnosti gubitka identiteta stranke, pristao na takav scenarij. To bi u konačnici samo pogodovalo Čoviću koji bi se mogao prati u javnosti kako je pružao ruku zajedništva, ali su to drugi odbili. U tom slučaju HDZ 1990. bi u očima hrvatske javnosti bio okarakteriziran kao stranka kojoj nije stalo do jedinstva, a posljedice takvog pristupa svima bi bile jasne. Karamarko je mudro odigrao, napominje naš izvor, te uz istodobno omekšavanje Čovića, progurao kompromisni plan – ide se zajedno gdje je god to nužno bez bilo kakvih uvjetovanja, ali uz istodobno otvaranje HNS-a i početak razgovora oko njegove rekonstrukcije.
Odobravanje u HDZ-u BiH
Dovoljno je usporediti zaključke HNS-a i one Središnjeg odbora HDZ-a 1990. od subote – u oba se slučaja govori o otvorenosti oko zajedničkog nastupa na razinama i područjima gdje je ugrožena hrvatska nacionalna pozicija. U oba slučaja napominje se važnost otvaranja HNS-a, njegove institucionalizacije, a u svemu je važna i stavka koja govori kako prije definiranja zajedničkog nastupa treba dogovoriti s kojom politikom i kojim program se eventualno ide zajedno.Ako se dublje analiziraju poruke koje su upućene u nedjelju i ponedjeljak vidi se kako je koncepcija postupnog stvaranja saveza koju zagovara HDZ 1990., odnosno Središnji odbor te stranke odnijela prevagu nad taktikom ishitrenih koalicija koju je forsirao HDZ BiH te se postavlja pitanje smatra li to Karamarko kako Raguž ima kapaciteta biti lider koji će se svoje ideje izražavati upravo unutar Hrvatskog narodnog sabora, zajedno s partnerima.Do sada je Čović bio apsolutni gospodar odnosa na relaciji Zagreb – Mostar, no čini se kako i Raguž u očima HDZ-a RH sve više dobiva pozornost kao ravnopravan lider druge po snazi stranke u Hrvata. Stoga se trenutno u Zagrebu s izuzetnom pozornošću gleda na to što se događa u HNS-u, a pogotovo na mogućnost da Raguž preuzme Glavno vijeće HNS-a koje na osnovi dogovora pripada predsjedniku HDZ-a 1990. ma tko to bio.Ideje stranke koju vodi su, činjenica je, izazvale pozornost Zagreba, odnosno HDZ-a RH čiji je predsjednik zbog toga i uvažio zamjerke koje je “devedesetka” imala na ponašanje vrha HNS-a te na kraju pristao biti posrednikom koji će blagosloviti kompromisni plan.Ono što je posebno zanimljivo je i tvrdnja naših izvora kako dogovor postignut prije nekoliko dana nailazi na odobravanje dijela čelnika iz HDZ-a BiH koji ne gledaju više na HDZ 1990. kao protivnika broj jedan već ravnopravnog partnera te vjeruju kako je moguće kroz saveze tamo gdje je potrebno osnažiti hrvatsku poziciju.- Tamo gdje nema potrebe, izborna utakmica neka se vodi uz fer pravila, no animozitet koji je do sada vladao prema drugom HDZ-u čini se kako popušta, zaključuje naš sugovornik. Međutim, u svemu ne treba zaboraviti na mogućnost da je pristajanje na plan zajedničkog nastupa u ugroženim sredinama samo jedan vidi demonstracije pred HDZ-om RH kako dva HDZ-a u BiH mogu kao samostalne stranke surađivati, a da će se sve brzo preokrenuti nakon nekog vremena te priča ponovno vratiti na tezu ili sve ili ništa.
Dva viđenja
Koncepcija na koju je Čović, barem za sada pristao, predviđa temeljitu analizu gdje je moguće ostvariti zajednički nastup bez donošenja ishitrenih odluka. No, sporno je koliko bi područja i razina obuhvatila zajednička lista. HDZ 1990. želi da usredinama u kojima pozicija Hrvata nije ugrožena poput Zapadnohercegovačke, Posavske i Hercegbosanske dvije stranke nastupaju samostalno. S druge strane, u izbornim jedinicama, kako za federalni, tako i državni Parlament, koje su mješovite i u kojima je nužno da Hrvati ostvare što veći broj mandata, prednost bi se trebala dati zajedničkom nastupu. Čović bi, pak, to je jasno, želio da se što je više moguće smanji mogućnost samostalnih istupa.
Kako s reformom HNS-a
Oko Hrvatskog narodnog sabor doduše postoji još mnogo nepoznanica. Zaključak dogovora Karamarko – Čović – Raguž predviđa njegovu nadgradnju i jačanje kao krovne nacionalne organizacije (svenarodni parlament) za strateška pitanja. Međutim, nije precizirano hoće li se s reformom i pozivanjem drugih stranaka krenuti odmah, iako je simptomatična Čovićeva izjava kako se u Predsjedništvo HNS-a biraju zastupnici na Saboru HNS-a koji se očekuje tek nakon izbora.
