Svatko tko je imalo pratio dnevni tisak koji izlazi u Bosni i Hercegovini, televizijski program političkog sadržaja, slušao govore i obećanja, u posljednjih godinu dana predozirao je se obećanjima. I trenutno predsjedavajućeg člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjednika HDZ-a BiH i HNS-a, Dragana Čovića, i ostalih, koji su u više navrata nego je to normalno za političare u ovakvoj državi spomenuli pojam sastavljen od raznih glagolskih oblika, što trpnog što (ne)radnog a koji glasi "uvjeren sam".
Ni on sam (Čović) nije svaki put izgovorio te dvije riječi siguran da će ih ostvariti zajedno sa svojim političkim koalicijskim partnerima ali barem zaslužuje vjerovanje da je htio najbolje, ako ništa drugo, radi mira u kući (državi) u kojoj se pomalo drmaju temelji.
Danas je uvjeren da će biti izmjenjene odredbe Izbornog zakona koje će omogućiti Hrvatima birati svoje predstavnike vlasti. U lipnju mjesecu je bio uvjeren da će Bosna i Hercegovina (10. lipnja objavljena izjava u Večernjem listu) do kraja tekuće godine postati zemlja kandidat za ulazak u EU, u međuvremenu je bio uvjeren u mnogo toga a isto tako je između tih pustih uvjerenja bilo novih prolongiranja datuma obećanih u prošlosti za koje je također bio uvjeren da će stavke koje su obećane biti i ostvarene na vrijeme.
Koliko god bila politički podjeljena ova država, ona ima svoja izvršna i zakonodavna tijela, predstavnike političke vlasti, oporbu, narode, granice. I brojna nerješena pitanja.
Od tih brojnih nerješenih pitanja su neka zaslužila biti pod hitnom procedurom. Recimo, Izborni zakon te njegove izmjene, stavke i odredbe za koje je Božo Ljubić zaslužio biti politička osoba godine u izboru čitatelja Večernjeg lista za BiH te dobitnik "Pečata".
Druga stavka koja je, više nego političko prepucavanje svih stranaka, trebala biti u fokusu političkih lidera je sve masovnije iseljavanje iz BiH. Iseljavanje mladih ljudi sa ili bez obitelji. Samaca ili sa obitelji koju sa sobom vodeu emigraciju. Posljednja stavka koja treba mučiti narode ove države je politički inženjering svih stranaka koje pretendiraju na vlast jer smo zajedno svi svjedoci, uvjeren sam, da nam politika nije donijela preveliko dobro ako gledamo sve stanovnike ove države kao i samu državu u cjelini.
Stoga je konstrukcija od ove dvije riječi "uvjeren" i "sam" postala čak srceparajuća. A vjerujte da riječ odnosno pojam "srceparajuće" nije nešto što želi napisati jedan novinar. No, kako se drukčije oteti dojmu i objasniti da srce svaki put zaigra stanovniku ove države kada jedan političar, nevezano iz koje stranke ili naroda dolazi, izgovori upravo taj osobni status koji glasi "uvjeren sam".
Ja sam uvjeren da je u ovoj državi jedino moguće izvaditi uvjerenje o državljanstvu ukoliko imaš prebivalište na jednoj od njenih brojnih adresa, CIPS-ovu osobnu iskaznicu, potrebu da odeš u matičnu policijsku postaju i iz raznih razloga kažeš službeniku/ci za šalterom da ti treba. Ni rodni list nije moguće izvaditi ako nisi prebacio podatke a rođen si u Poreču ili Kairu.
Zorno je prikazano više puta i u više navrata dokazano što znači kada jedan političar, ne samo bosanskohercegovački već netko iz bilo koje države na svijetu, počinje rečenicu sa onim uvrježenim ili slabo lažno-prikrivenim "uvjeren sam".
Još sam uvjeren da ni oni sami nisu svjesni koliko su puta, svjesno ili nesvjesno, izjavili nešto slično. I još je gore kada nakon onoga "uvjeren sam" slijedi futur prvi. Buduće vrijeme. Obećanje. Sto posto sigurno. Bit će tako ili se ja ne zvao Homer Simpson.
Dosta više sa uvjeravanjima u hipotetsku budućnost jer je važnije a i lakše prihvatiti realnost i stvarnost. Stvarnost naših sadašnjosti kojih ima više a uvjeren sam da ih je sve manje lijepih.
