Kada su se sinoć (6.2.2014. u kasnim večernjim satima) povodom pobune u većim gradovima u BiH zajedno na press konferenciji pojavili zajedno premijer Federacije BiH Nermin Nikšić (SDP) i premijer kantona Sarajevo Suad Zeljković (SDA) i tom prilikom (onako zbratimljeni) prozborili koju, jasno je demaskirana sva situacija u ovoj zemlji i posljednjem koji im je vjerovao su nestale bilo kakve iluzije.
Tom prilikom naši ljudi su mogli biti svjedoci jedne od osnovnih teorijskih postavki historije i sociologije i to u praksi a to je da se vladajuća klasa (ma koliko bila međusobno u nekakvom sukobu) uvijek ujedini kada su u pitanju njihovi interesi i da pri tom uopće ne preza sa korištenjem represivnog aparata.
Tako su Nikšić i Zeljković (bez obzira na neke formalne stranačke pripadnosti) bili sinoć ruku pod ruku kao vjerni vojnici svoje korumpirane klase, stvorene na pljačkaizaciji u zadnje dvije decenije... Sramota za obojicu, zaboravili su brzo narod iz kojeg su potekli i postali su obične sluge privilegiranih lopova.
Nigdje ne spomenuše da će izaći u susret bijesnom narodu, nego se napričaše svega i svačega od huligana i vandala pa do toga da uopće nema razloga za bunt.
E pa gospodo, ovo što se dešava je radnički i klasni bunt, a ne huligani i vandali. Huligani i vandali su oni koji su opljačkali naše firme, koji imaju latifundije zna se već gdje.
I zbivanja u zadnja dva dana i sinošnjo obraćanje dvojice premijera, zaklonjenih iza policijskih časnika, jasno su ukazale da mi u Bosni i Hercegovini živimo u duboko klasno podijeljenom društvu i to između velike manjine (koja se obogatila pljačkom u zadnje dvije decenije) onih koji vladaju (pod skutima i stranih neoliberalnih pokrovitelja) i velike većine onih koji su izrabljivani.
Prva klasa je bila samodopadna i mislila da je većina obična masa kojom mogu manipulirati od izbora do izbora, dok se oni smjenjuju, e pa zeznuli su se...
Demos se podigao...
