U situaciji kada nam Ljubuški loše stoji mnogi se pitaju koliko zarađuju oni, što izravno, što iz sjene, upravljaju ljubuškom općinom.
Kako je na vlasti HDZ BiH već 25 godina, a znamo kako općina funkcionira, pođimo od ove stranke. Najveću plaću od svih političara ima Ivan Brkić direktor Agencije za nadzor osiguranja F BiH. Na tu je funkciju postavljen 2010. godine iako nije ispunjavao uvjete iz natječajne procedure. Njegova plaća je po veličini deseta u Federaciji i iznosi prema pisanju Dnevnog avaza 9.980 KM. Magistar Brkić je prvi čovjek stranke u Ljubuškom.
Načelnik općine Nevenko Barbarić i predsjednik OV Ljubuški Toni Kraljević imaju plaću oko 2.300 KM. Ante Mišetić ima plaću 2.250 KM. Međutim uz plaću imaju velike beneficije i naknade za odbore (do 1000 KM).
Slične plaće imaju i ministri Zdravko Boras i Rade Luburić, koji su navodno već izrazili želju da na sljedećim izborima budu kandidati za federalnu razinu vlasti. Nekad se i želje usprkos realnosti mogu ostvariti.
Zastupnici u Škupštini ZHŽ imaju plaću do 2.500 KM sa naknadama za rad u odborima. Nešto više od 2.400 ima predsjednik HDZ1990 Ivica Gašpar, blizu njega su zastupnici Miro Ćutuk i Vedran Markotić. Zastupnici koji se nisu htjeli profesionalizirati uzeli su razliku do zastupničke plaće pridodavši je temeljnoj plaći, pa imaju slična primanja.
Na federalnoj razini zastupnička primanja su još veća. Predsjednik HSP Stanko Primorac ima primanja s dodatcima oko 4.000 KM, a tako i ostali federalni zastupnici iz Ljubuškog.
Velike plaće, a rezultati nikakvi
Svatko iza koga ostaje rezultat treba biti nagrađen, pa i političar. Međutim, u Ljubuškom sve ide naopako. Općina i grad su na prosjačkom štapu, kao i županija. Sva javna poduzeća u općini posluju negativno, JKP Ljubuški ima minus blizu 12 milijuna KM, Knjižnica 70.000 KM, a općina bol boluje. Vijećničke naknade su male, ali koliko vrijedno rade, vijećnici ne zaslužuju ni paušal od 150 KM.
Zastupnici u Škupštini ZHŽ su posebna priča. Među njima ima onih koji još uvijek nisu izašli za govornicu. Malo je veći broji onih koji su izašli jedanput, a najveći broj je onih koji su samo nešto pitali pet puta. I za takav rad imaju plaću oko 2.500 KM mjesečno, a za četverogodišnjeg mandata za ništa dobiju na ruke više od 120.000 KM. Državu i nas same stoje puno više od navedene brojke.
U Ljubuškom je popularno biti političar, pa se njome želi baviti i staro i mlado. Ako ne možeš biti odgovoran, stručan i obrazovan, onda možeš biti političar. Političaru super, a narodu jadno. Ali, izgleda da treba znati birati i imati koga za birati.
