Neku večer me zove prijatelj najbolji, kolega s fakulteta i cimer iz studentskih dana koji je svojedobno iz rodne Bosne nakon rata stigao na materinstvo u Hercegovinu. Nakon uvodnih pozdrava i prepucavanja može li moj Liverpool konačno do devetnaeste titule jer njegov United sigurno do svoje slijedeće ne može, reče mi nešto što je prekinulo tradicionalna prepucavanja. Naime, zvao je da se pozdravi jer ide u Njemačku na bauštelu, trbuhom za kruhom.
Da se razumijemo, nema lošeg posla i svaki je dobar ako se pošteno obavlja ali mi nije drago što još jedan stanovnik ove tvorevine, bez obzira na fakultetsko obrazovanje i nemogućnost pronalska posla na svom ognjištu, napušta brod koji očito tone.
Masovno iseljavanje
Već slijedeće jutro mi susjed reče da odlazi kod svoje rodbine jer mu rođo sprema oproštajnu večericu. I on sa suprugom i djecom odlazi put Njemačke. Kao u dobra stara vremena, ta država otvara vrata svakome tko ima vezu, bilo kakvu, i putovnicu Republike Hrvatske. Još kada pročitate da je nakon posljednjih nereda 20 tisuća ljudi napustilo ovu državu, povjerovali ovoj informaciji ili ne, prijeti nam novo masovno iseljavanje, očito je.
Hvala ti, moja nesposobnosti
Svaka čast svakome tko se usudi dignuti sidro i napustiti drago ognjište pa od „nemila do nedraga" tražiti sreću, pardon, načine preživljavanja. Osobno nisam psihički sposoban napustiti rodni kraj, još uvijek ne. Neka me svatko tko želi prozove, nesposobnim, bolesnim, lijenčinom, kukavicom, ne smeta. Moja nesposobnosti, hvala ti. Razloga za ostanak je kao i onih za odlazak, više. Pokušaj raščlanjivanja bi išao ovako nekako.
Prvo, demografska slika
I previše puta sam čuo pa i napominjao molbe mnogih biskupa, dakle, crkvenih vjerodostojnika u prvom redu, kako je nas Hrvata a najprije od sebe polaziti treba, sve manje u BiH a i u Hrvatskoj. Mi smo kao konstitutivni i najmalobrojniji narod i najugroženiji te nam nestanak prijeti više nego drugima, ne samo u demografskom već i u političkom smislu. No, što vrijedi gladan i nezaposlen Hrvat koji ni pravo glasa nema? Od dostojanstva se ne može preživjeti. Je li i kome je u interesu da gladan ostane obzirom da je gladan čovjek podložniji vanjskim utjecajima te će takav brže i bolje povjerovati lažnim obećanjima? Elementarna nepogoda u želucu i džepu daje mogućnost manipuliranja takvima od strane sitih i za mrvice je moguće kupiti zaljubljenog jadnika koji će ostati dosljedan vlastitim postulatima.
Drugo, pjesnička duša
Iznad mojeg rodnoga sela stoje dva brda kao dva čuvara. Između njih je jedna draga kroz koju i u srpnju čarlija vjetrić te su i podne i ponoć podnošljiviji ljeti, a zimi brda obrasla šumom čuvaju od bure i poplava. U središtu sela je gomila, tisućama godina stara na kojoj stoji zvonik Sv. Ilije Proroka a on čuva selo i zasađene blagodati od tuče, grada, krupe, kako li se zove nepogoda koja stuče grožđe? Ilija omogućava da se i duša i tijelo okrijepe rujnim vinom.
Tko bi se bolan budio u tuđem svijetu, pjevao o cvijetu i sonetu, i ne nagledao se tih simbola opstanka jutri, na podne i večeri? Iskušenja jednog Božića naučiše me da je kruh u stranom svijetu onaj sa sedam kora, nimalo lijep.
Treće, inat
Nitko nije i ne bi trebao zaslužiti da bude dočekan na gotovo, da posao dobije kao dar i snađe se u svom svijetu i životu bez truda i muke. Čekati bolje dane i prigodu da na vlastitim temeljima na svojoj zemlji sagradiš budućnost, osnuješ obitelj i ostaviš nešto iza sebe nakon smrti, zato je još veća vrlina. Prkos teškom životu, kao mnogo puta u povijesti ovoga kraja, ponos da ostaneš na ognjištu i pokopaju te sa precima, drži čovjeka budnim i ojača ga da se bori još više. Kako kod koga. Tko uspije, svaka mu čast. Pokleknuo sam ali ću pokušati ustati zbog živih i mrtvih. Onih koje volim.
Što ako?
Zbog nereda je ovu zemlju napustilo mnogo više od 20 tisuća ljudi. Zbog nereda koji traju previše, sedamdeset ili dvadeset i pet godina, svejedno, uvijek nered. Hvala visokoj politici što će izbori stajati mnogo manje one porezne obveznike koji ostanu. Oni koji su otišli ili odlaze, politici svakako ne vjeruju i rijetko glasuju na izborima u ambasadama ili službenim predstavništvima u konzulatima.
Ali, što ako puknem jednoga dana u bližoj budućnosti, da li Bog zdravlja? Što ako pakiram stvari? Još jedan u nizu brojeva budem, na hvalu i sramotu ne znam kome. „Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem", tko je pročitao i okusio ne želi drugome identičnu bol. Sretno vam, dragi emigranti, i nadam se vidjeti vas opet, uskoro.
Znam da kolumna mora govoriti o aktualnoj temi. Nažalost, iseljavanje mladih ljudi iz BiH, bez obzira na obrazovanje i sposobnosti, i uvijek iz istih razloga, jest aktualna tema. Svakodnevna aktualna tema.
