Franjevac Dalibor Milas, koji je u kolumnama javno iznio neslaganje s politikom HDZ-a BiH, sinoć je održao posljednji susret za mlade u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru.
Barem se to može iščitati iz njegova facebook statusa. Milas je napisao sljedeće:
Slažem se s onom Mešinom mišlju da je život izbor, a ne sudbina. Jer običan čovjek živi kako mora, a pravi čovjek živi kako hoće. Život na koji se pristaje bez otpora jest bijedno tavorenje, a izabrani život jest sloboda. Čovjek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem. To je to. I to je, što bi rek'o onaj Džamonjin aga, "moj problem."
Još jednom, zahvaljujem svima na svemu. Ako sam nekoga bilo čim povrijedio ili uvrijedio, ispričavam se. Nije nikad bilo zle namjere. Oprostite. I, na koncu, još jedna velika riječ. Hvala.
Hvala vam na vašoj otvorenosti. Na svim vašim riječima i druženjima. Hvala vam na vašim osmjesima. Pa čak i na vašim suzama. Suze su jako dragocijene. Hvala vam što ste ih znali sa mnom podijeliti. Hvala vam što ste mi u praksi pokazali da nada postoji i da je ljubav još uvijek živa.
Što se samog mene tiče i onoga što me čeka, Jean-Jacques Rousseau je u svojim "Ispovijestima" dobro napisao: "Počinjem pothvat kome nikada nije bilo primjera i u kojemu me neće nitko nasljedovati. Hoću da svojim bližnjima potpuno istinito prikažem jednog čovjeka, a taj ću čovjek biti ja. Ja sam."
Dakle, ne umirem (barem ne još uvijek), nego sam tek sad - živ. I uvijek ću biti tu negdje. Ne možda na način na koji ste očekivali, ali ipak tu.
Želim vam još na kraju kazati da uvijek njegujete svoj odnos s Bogom, jer sve će otići i sve će proći, ali jedino On ostaje. Hvala vam još jednom.
O razlozima svog odlaska, navodno u Zagreb, Dalibor Milas ne želi govoriti. Kako bi i govorio, kad ga je sloboda govora i razmišljanja, koju je mislio da ima, uvukla u neviđene pritiske. Koliko košta sloboda mišljenja i govora u Hercegovini zadnjih dana postaje sve jasnije.
