Predizborna kampanja koja uvelike traje već nekoliko mjeseci na cijelom teritoriju BiH, a posebno u bošnjačkom i srpskom političkom prostoru, za sada je, što je posebno zanimljivo, najmanji intenzitet ostvarila kod hrvatskih političkih stranaka.
One su u prethodnim izbornim ciklusima nerijetko prve izlazile u javnost sa svim oruđima napadajući svoje političke protivnike unutar vlastitog naroda, a često iznoseći i sve prljavo rublje i korupcijske skandale iz prošlosti uz neizostavne udarce ispod pojasa. Kolovoz nezaustavljivo juri i približavamo se službenom početku izborne kampanje, no ključni akteri na sceni; dva HDZ-a i HSP BiH, pa i SPP, zaokupljeni su poslom oko uvjeravanja birača da su upravo oni pravo rješenje za sve probleme koji tište hrvatski narod u zemlji, kako u političkom, tako i ekonomskom smislu.
Prvo uvjeriti birače
Izvori bliski ovim strankama slažu se u jednom - trenutačno još uvijek nije vrijeme za izvlačenje teškog naoružanja i ulaska u finalni obračun, već će nastupajući dani biti iskorišteni za jačanje stranačke prisutnosti na terenu, među glasačima, uz neizostavno upoznavanje sa svim problemima koji tište obične građane.
Ovakav potez i ne čudi s obzirom na vrlo mali broj hrvatskih birača koji se očekuje, tako da je cilj stranaka povećati izlaznost kako znaju i umiju te stati ukraj rastućoj apstinenciji. Analitičari su mišljenja kako upravo ti neodlučni glasači ovaj put nose ključ pobjede, tako da je angažiranost stranačkih kapaciteta na terenu logična posljedica takvog razmišljanja. Izravan obračun, ulazak u ring i teške riječi kakve možemo čuti kod Srba i Bošnjaka u ovom trenutku samo bi trošili vrijeme i resurse, a rezultat ne bi bio zajamčen. Hrvatima, koji već dugi niz godina ne izlaze na izbore, najmanje treba sukob Čovića, Raguža, Budimira i Jurišića u kojem bi se vrtjeli ukrug tražeći krivce, ali u kojem ne bi bilo konkretnog obećanja popravka političke i ekonomske situacije.
A upravo je konkretno obećanje s jasnim rokovima ono što će potaknuti neodlučne da se pokrenu 12. listopada iz svojih domova. Ipak, ovakva uljudnost kojom svjedočimo neće potrajati dugo; izvori iz navedenih stranaka ističu kako će se vrlo skoro započeti i s otvorenijom komunikacijom, pa čak i među hrvatskim strankama međusobno u svrhu pronalaženja nekih dodirnih točaka. No, ta otvorenija komunikacija značit će i početak međusobnog nadmudrivanja, prebacivanja loptice u teren protivnika i borbe snagom argumenata.
Otvoreni sukob
Naravno, u tom procesu bit će primjetno i to da će HDZ 1990. i SPP pokušavati ukazati na sve propuste koje je politika HDZ-a BiH imala proteklih godina, a koji su negativno utjecali na ukupni politički i ekonomski položaj hrvatskog naroda u BiH, ali i cijele države. U tom procesu očekivano će se HDZ-u BiH naći na meti i zbog nevjerodostojne nacionalne politike i svojatanja HNS-a, a bit će i prozivki vezanih uz privatizaciju poduzeća. Ove stranke pak pokušat će biračima ponuditi promjene u vođenju naroda i politike te konkretne planove koji uključuju vraćanje na europski put uz unutarnji dogovor oko najznačajnijih pitanja.
S druge strane, HDZ BiH ima spremne adute za obranu, a oni će se uglavnom temeljiti na označavanju "devedesetke" kao stranke koja nije htjela zajednički nastup, dok će Budimir naravno opet biti na meti zbog "izdaje nacionalnih interesa" i saveza s bošnjačkim strankama. No, ovaj put situacija je specifična zbog činjenice da će HDZ BiH morati uložiti dodatne napore kako bi zadržao svoje biračko tijelo na okupu kao i onemogućio konkurenciju da im različitim metodama "izvlači" kolebljive birače. Konkurencija pak još treba uložiti dodatne napore kako bi bila sigurna da će dostići ili prijeći magičnu brojku od 100 tisuća glasova.
