U godini parlamentarnih izbora najviši državni dužnosnici i stranački prvaci se plaše dvije mogućnosti, da izbori budu odgođeni jer na tome neki uporno rade i najprljavije kampanje do sada, neki prizivaju čak i nezapamćene incidente.
U državi u kojoj se ne zna tko je vlast, a tko je oporba mogući su svakakvi prostakluci i gluposti. Predizborna kampanja je praktično počela i ništa nas više ne smije zateći. Vođa HDZ-a BiH Dragan Čović prepoznaje mnoge signale koji upućuju na činjenicu da se uistinu krenulo u predizbornu kampanju.
"Moglo bi biti porazno da cijelu 2014. godinu provedemo u izbornom ambijentu što bi značilo međusobna podmetanja, optužbe, prozivanja. Tad će doći do izražaja sve što je loše u BiH, mediji koji su u rukama pojedinih osoba ili stranaka", upozorava Čović.
Čović optimist
Prema njegovim riječima, mudri političari bi već trebali kreirati ozračje da se, kada budu okončani izbori, može odmah početi s radom.
"Treba učiniti sve da se prvi ili deseti dan nakon izbora može reći da imamo vlast i da idemo raditi, a ne da nam se dogodi da opet imamo godinu dana nadmudrivanja kako formirati vlast. Iskustva iz 2013. godine najbolje pokazuju gdje su te prepreke", sumnjičav je čelnik najjače hrvatske stranke.
Nije ga, ipak, zgorega podsjetiti kako je i on osobno sudjelovao u tim mučnim nadmudrivanjima oko formiranja vlasti u FBiH u kojima je zbog taštine i prkosa izvukao deblji kraj. Ono što je u njegovoj priči krucijalno jest da je Dragan Čović čvrstoga uvjerenja da će opći izbori sigurno biti održani u listopadu ove godine unatoč spekuliranjima da neki nerado čekaju listopad i ne žele izbore.
"Svi mi želimo izbore, a HDZ BiH apsolutno, jer ne može biti zadovoljan ako nemamo člana Predsjedništva BiH i svoje predstavnike u vlasti Federaciji BiH", naglašava Čović.
Prema njegovim riječima, HDZ BiH je za sljedeće izbore postavio sebi cilj osvajanje dvotrećinske većine unutar hrvatskog naroda.
"Već danas vidimo da je to ostvarivo. HDZ BiH duboko vjeruje da će uvjerljivo dobiti izbore unutar hrvatskog tijela", iznosi legitimne stranačke ciljeve šef HDZ-a BiH Dragan Čović.
Ta fantastična i zacrtana dvotrećinska većina jest doista uvjerljiva, ali za druge stranke i kandidate prilično i uvredljiva i silno motivirajuća. Trenutačni odnos snaga na hrvatskoj političkoj pozornici i dakako pokazatelji s posljednjih parlamentarnih izbora ide na ruku HDZ-u BiH i ne daje za pravo Draganu Čoviću kad priziva potop ostalih hrvatskih stranaka i aspiratora na najviše državne, entitetske i županijske pozicije.
Prazna obećanja
Neovisna istraživanja ilustriraju da se "devedesetka" jako dobro nosi i bilježi uspon na hrvatskim područjima. Ukoliko se oporbene hrvatske stranke uspiju organizirati i udružiti u borbi protiv "zajedničkoga neprijatelja", onda se doista može dogoditi i posve drukčiji rasplet od onoga koji priželjkuje Čović.
Izvanredni lokalni izbori u Kreševu nisu dobiveni dvotrećinskom većinom. Uostalom, na posljednjim općim izborima kandidatkinja za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Borjana Krišto na vrhuncu političke moći i popularnosti dobila je 109 tisuća glasova, Martin Raguž sa sloganom "Ovo je moja zemlja" i pohvaljenom kampanjom priskrbio više od 60 tisuća glasova, a Mladen Lijanović 46 tisuća glasova. Kakav se to ludi zakret i kakvi se sve lomovi moraju dogoditi u glavama birača da HDZ BiH nakon svih potrošenih kredita i promašaja poluči dvotrećinsku izbornu pobjedu.
To se neće dogoditi niti kada bi magija uplela svoje prste. Nisu ljudi toliko slijepi da ne prepoznaju i ne pamte da gotovo niti jedno obećanje najjača stranka nije ispunila i da nije popravljen tako bučno najavljivan položaj Hrvata u državi.
Ne treba niti jednoga trenutka misliti kako će na neuspjelom povratku u Vladu FBiH, propalim pregovorima oko slučaja 'Sejdić i Finci' i osobito neprincipijelnim lutajućim koalicijama sve do izbora jahati "krvoločni" politički protivnici HDZ-a BiH. Izvaranom hrvatskom narodu je poprilično i dosadio HDZ i on želi novu svježu energiju i ozbiljnijega partnera.
Ipak, uz sve manjkavosti HDZ-u BiH u končanici odgovaraju sljedeći parlamentarni izbori. Stranačko tijelo je stabilno i disciplinirano, ono može iznijeti teret glasovanja i osigurati stranci status pregovarača za formiranje budućih vlasti na više razina, osim ako se Čović opet ne zainati i ne ponaša poput uvrijeđene i ljute "mlade".
SDA želi pomesti SDP
Opće izbore željno očekuje i sve opasniji SDA, gladan i žedan pomesti, prije svega, SDP. Svoje ambicije ne krije niti SDS pa je realno promišljati kako i Mladen Bosić želi na izborima namjestiti stupicu SNSD-u. Recipročno spomenutim tezama SNSD-u i naročito SDP-u, dakle, možda ne odgovaraju sljedeći izbori i vjerojatno se misli na te stranke u spekulacijama da netko ne želi održavanje parlamentarnih izbora.
Od ostalih stranaka teško je dokučiti što bi odgovaralo SBB-u Fahrudina Radončića. Njegova je pozicija negdje između SDA i SDP, dok bi možda HDZ 1990. odgovarao još koji mjesec "lufta" u procesu samostalnoga jačanja dosta erozirane stranke. Demokratska fronta i Stranka pravde i povjerenja su mlade stranke prikliještene vremenom i u listopadu će imati vatreno izborno krštenje.
Braća Lijanovići su već izborni rutineri sa stabilizirajućom potporom birača koju će svakako pokušati podebljati. Do travnja i zakonskoga roka za raspisivanje općih izbora će potrajati lagana neizvjesnost oko sudbine glasovanja, a onda će početi frcati kao u košnici, upravo kako sluti Dragan Čović s podmetanjima, lažima optuživanjima. To je u ovoj zemlji neizbježni predizborni folklor.
