Lokalni mediji u zapadnome dijelu Hercegovine, podobar dio raspoloživoga medijskoga prostora ovih dana potrošili su najavljujući predstavljanje monografije, "Hercegovina -zemlja svjetlosti", nazvanu po poznatoj frazi Ive Andrića koju je davno napisao o Mostaru, autora i urednika Bože Skoke, autora fotografija Ive Pervana i velikoga broja drugih, kako je svuda istaknuto, svuda uglavnom eminentnih stručnjaka.
Nakladnik ove fotomonografije "Hercegovina - zemlja svjetlosti" je Novelti Millenium, nakladnička kuća iz Zagreba.
Prostor i vrijeme za predstavljanje iste autorima je ustupila Matica hrvatska ogranak Mostar i njezin festival Mostarsko proljeće. I to je sasvim uredu i logično festivalsko gostoprimstvo svakom novom naslovu koji se ovdje želi predstaviti pa makar i sam za sebe unaprijed tvrdio da "će vas ostaviti bez daha".
No, treba, zbog nekih prethodnih ne baš sretnih iskustava ipak sačekati promociju i analizu, te onda vidjeti radi li se zapravo o "prvoj povijesnoj i desetljećima iščekivanoj prvoj cjelovitoj fotomonografiji", kako ju se zadnjih dana (pre)glasno najavljuje. Jer ovaj festival je imao i imat će i puno jačih programa; dramskih, glazbenih i inih spektakla koji su punili dvorane, ali se opet nitko nije dao u takvu najavljivačku kampanju kao monografski gosti "iz Zagreba."
Jer običaj je da se, kada netko u Hercegovinu dolazi iz Zagreba, pa makar se radilo i o nekomu tko su zapravo Hercegovci ili Dalmatinci koji tamo žive i rade, takvom gostovanju pridaju atributi 'povijesnoga'. Aksiom je to nepodložan ikakvoj provjeri.
Vidjeti, pa hvaliti
Svaka nova monografija radost je. Za autore, nakladnike i čitatelje. I ova, koju ćemo vidjeti nova je. I želimo da nas razveseli. Ali čemu bombastične najave o prvoj, povijesnoj i cjelovitoj? Pa nije novo prvo monografsko 'slikanje' Hercegovine! Od austrougarskih arheologa, povjesničara, preko socijalističkih vremena sve do danas, Hercegovina je slikana i više nego li je htjela ili znala. Negdje sedamdesetih u zagrebačkom Spectru tiskana je prva cjelovitija monografija o Hercegovini. S nezaboravnim tekstovima (i) legendarnog Vlade Smoljana i niza drugih autora koji su tu živjeli ili - istinabog samo rijetki - još uvijek žive, a o fotografijama Toše Dabca da i ne govorimo. Čovjek koji je fotografirao povijest, fotografirao je i Hercegovinu.
Zadnja u nizu...
Kasnih devedesetih legendarni - a još je živ i aktivan - Ćiril Ćiro Rajič, vječita metafora za fotografsku povijest Hercegovine (i šire) autorizirao je doista prvu povijesnu i dugo iščekivanu Monografiju Hercegovina, koju je tiskala Slobodna Dalmacija. Ona je do danas najcjelovitija fotografska priča humske zemlje. Možda to od danas više neće biti, možda je najavljena monografija bolja, ali Ćirinu je svijet vidio, a ovu još nije. Hercegovci drže do rodne grude; čak toliko da Ljubuški kraj i nije s prevelikim oduševljenjem dočekao monografiju Ljubuškoga istih autora. I bilo je puno opravdanih razloga za to.
Hercegovci su u međuvremenu postali oprezni na sve, pa čak i monografske priče koje dolaze iz Zagreba. Ponajprije jer ih ovako ili onako 'plaćaju'.
A ako bi to itko trebao znati, Božo Skoko bi trebao. Stoga je monografiju možda trebalo najaviti kao dugo iščekivanu, recimo turističku. Pa bi se onda i o tome možda dalo. Sve podliježe provjeri, pa će i ova publikacija. I (pro)sudu javnosti. Sve drugo je marketing, pa ma kako vrstan bio.
Jer nije više dovoljno samo biti 'Hercegovac u Zagrebu' i biti slavan u Hercegovini. I to naplatiti!
