Okrugli stol "Novo antikorupcijsko zakonodavstvo u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) - Očekivanja, izazovi i solucije" koji organiziraju Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu (CPRC) i Fondacija Konrad Adenauer održan je danas u Sarajevu.
Predstavnici pravosudnih institucija u FBiH (sudovi i tužiteljstva), stručnjaci iz akademske zajednice, Vlade FBiH, Ministarstva pravde FBiH, kazneno-popravnih ustanova, Pravobraniteljstva FBiH, Porezne uprave FBiH, policije i nevladinih organizacija, sastali su se da bi raspravljali o implementaciji nedavno usvojenog seta antikoruptivnih zakona u FBiH.
"Ovo je posao koji se radi jako dugo, zbog stručnih i objektivnih problema te zbog prilično neupućene i ponekad nedobronamjerne bh. javnosti", kazao je uoči održavanja okruglog stola profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu Elmedin Muratbegović.
Pojašnjava da obrnuti teret dokazivanja podrazumijeva ne samo pretpostavku nevinosti nego i neki kontekst koji građani žele čuti, a to je "da oni koji su se notorno i neosporno obogatili na nezakonit način moraju sami dokazati kako su stekli višak bogatstva koji ne mogu dokazati klasičnim metodama dokazivanja. Ovaj zakon omogućava takav pristup. On jeste pomalo inovativan u smislu očekivanih frekvencija bh. javnosti, jer javnost često misli da su kriminalci iznad zakona i onih koji provode zakon, što nije daleko od istine ukoliko se promatra sam čin provedbe zakona. Ovaj zakon omogućava promjenu, ali trebat će strpljenje i povjerenje", istaknuo je Muratbegović.
Eldan Mujanović iz CPRC, ujedno i profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, pojašnjava da se radi o šest zakonskih propisa koji su doneseni radi povećanja učinkovitosti institucija za borbu protiv kriminala i korupcije.
"To se najprije treba uraditi kroz specijalizaciju pravosudnih institucija tj. posebni odjel Federalnog tužiteljstva i posebni odjel Vrhovnog suda koji se sa stajališta stvarne nadležnosti trebaju baviti isključivo kaznenim djelima korupcije i organiziranog privrednog kriminala za cijelu teritoriju FBiH", kazao je Mujanović.
Kako kaže, ranije je postojala potpuno neustavna i neprirodna struktura koja je nametnuta 2005. godine. Tada su doneseni zakoni o sudovima kada su kaznena djela, iako su po ustavu federalna nadležnost, prebačena na županije, "te je stvoren vakuum u prostoru u kojem se od 2005. godine pa do danas, nije jasno identificirala nadležnost pravosudnih institucija za borbu protiv kriminala i korupcije. Novim zakonom to se vraća u ustavne okvire te se ta problematika riješava na vrlo pragmatičan način, kako je to riješeno u susjednim i u drugim europskim zemljama, kroz osnivanje posebnih odjela tužiteljstava i suda", rekao je Mujanović.
Druga razina jačanja institucionalnih i pravnih kapaciteta za borbu protiv korupcije uređen je zakonom o oduzimanju nezakonito stečene imovine.
To je zakon koji treba da 'post festum' djeluje na način da se od onih koji su počinili kazneno djelo i stekli imovinsku korist, to treba oduzeti u sudskom dvostupanjskom pravičnom postupku, od suda i nikoga drugog" pojasnio je Mujanović.
Dalje pojašnjava da dodatni zakoni u ovom setu omogućavaju efikasniju borbu protiv korupcije, a to su: zakon o prekršajima, zakon o inspekcijama, zakon o izmjenama i dopunama kaznenog zakona, zakon o kaznenom postupku te zakon o sudovima.
"Svi ovi zakoni trebaju povećati stupanj vladavine prava kao i efikasnost u provođenju zakona o suzbijanju delinkvencije svih oblika. Ovi zakoni reaguju na 'predvorje' kriminaliteta, odnosno na prekršajnu delinkvenciju koja je ulazak u kriminalitet većih razmjera", smatra Mujanović.
Mišljenja je da je ovim dvostrukim djelovanjem u oblasti kriminaliteta, prekršajne delinkvencije itd. učinjen veliki iskorak u normativnom uređenju.
"Slijedi faza implementacije, odnosno faza prelaska sa zakona na njihovo provođenje, a to je ono što građani najviše očekuju od institucija", istaknuo je Mujanović.
Dodao je da je sugerirano, a i prihvaćeno, davanje "vacatio legisa", odnosno privremenog razdoblja čekanja od šest mjeseci dok se ne stvore pretpostavke za primjenu novog zakona, što je po njegovom mišljenju "možda kratak, ali dovoljno realan rok."
