Milijuni maraka za tisuće diploma

Hrvati troše milijune maraka za obrazovanje i stjecanje znanja. Ovo trošenje se ne odnosi na državne obrazovne institucije, osnovne i srednje škole i na sveučilišta, već samo privatne.

Državne škole su «obična sirotinja». One su u dubiozama, jadni profesori i nastavnici štrajkaju, imaju mizerne plaće i bore se za 100 KM regresa, a ne znaju da za 100 KM mogu imati svoju privatnu srednju školu.

Kad troše toliko milijuna pitamo se gdje je to znanje otišlo, kako to da propadamo ili je to samo posao za dobru zaradu?

Ipak se pokazalo da je to ovo potonje, a teško je zamisliti o kolikom je poslu riječ. O tome nije potrebno posebno istraživati, već samo koristiti državne institucije i znati na kojoj internetskoj stranici možete doći do podataka.

Ostati ćemo samo u našoj Županiji gdje smo zadnjih mjeseci vidjeli stotine reklama obrazovanja za osobe u godinama. U našoj Županiji i jeste jako koncentriran posao privatnog školstva, ali u velikoj sprezi sa Ministarstvom prosvjete, kulture i športa na čijem je čelu Helena Lončar.

Zanimljivo će biti pročitati sljedeće rečenice osobito profesorima i nastavnicima, koji odlično poznaju stanje u obrazovanju i školstvu. Sad će shvatiti što se događa, a obični građani će se upitati kada će ZHŽ u budućnosti dobiti novu školu.

Cijeli sustav naše Županije će puknuti kao vulkan, jer se radi o takvim društvenim poremećajima da će brzo, naravno ukoliko se nešto ne poduzme, nastati stanje kao u općini Ljubuški, znači kraha.

Privatni školski posao u ZHŽ predvodi obitelj Ševo iz Ljubuškog koja u svom vlasništvu ima Centar za obrazovanje u Širokom, EDUCU centar u Ljubuškom i jučer smo kazali Višu školu LOGOS u Mostaru.

Sa svime upravlja Ivan Ševo savjetnik ministrice Helene Lončar. Vlasnica Centra za obrazovanje (60% udjela na tržištu) je Mila Ševo sa ukupnim kapitalom od 100 KM, a jučer smo rekli da je vlasnik LOGOS-a brat Milan Ševo kandidat za Skupštinu ZHŽ ispred HDZ BiH, a djelatnik Zavoda za zdravstveno osiguranje.

Centar za obrazovanje ima svoje podružnice u Žepču, Tuzli, Bugojnu, Kiseljaku i Novom Travniku i zbog obujma svog rada reprezentativni su primjer za priču o privatnom školstvu.

E, sad vam je i jasno zašto «mladi lavovi» iz HDZ BiH vole studirati u Bosni. Njihovo znanje koje pokazuju u općini Ljubuški je klimakterično, jer su za vrijeme studiranja okušali planinsku, pa kad su se vratili u Hercegovinu mediteransku klimu.

U posljednje četiri godine škole obitelji Ševo su imale prikazan prihod od 8.524.383 KM i neto dobit od 2.345.594 KM. Bez kreditnih su zaduženja imali milijunske investicije u objekte i na kraju objavljenu neto dobit poslije oporezivanja. A kad se prikaže poslovanje u ovoj 2014. godini, onda će se brojka prihoda povećati na gotovo nevjerojatnih cca 12.000.000 KM.

Zanimljivo je da svi rade u državnim institucijama, a vode tako velik privatni posao.

Oni su uložili ogroman novac u privatnu infrastrukturu, pa se zapitajmo kada će to učiniti naša Županija, što je HDZ BiH usreći sa svojim znanim ljudima. Pogledajte samo podatke oko obrazovanja što ga sadrži proračun Županije. Iz godine u godinu ne radi se ništa.

Ili da upitamo Helenu Lončar što joj je savjetovao njen savjetnik Ivan Ševo?

Hoće li i Helena reći sve vam je to politika, a treba li nam uopće ili ovakva politika u školstvu i obrazovanju? Ako ćemo propadati treba, a to uveliko ovisi o svijesti svih Hrvata u ZHŽ.