Elvis Presley, Johnny Cash, Merle Haggard, Bob Dylan, Van Morrison, Bruce Springsteen, Nick Cave, Solomon Burke, Al Green, John Coltrane i U2 samo su neki od onih koji su našli načina da u svojim pjesmama govore o Bogu, porazgovaraju s Bogom, približe nam Boga ili još bitnije, a onda je primjera mnogo više, da svoju glazbu učine božanski lijepom.
Svi pobrojani mogli su biti putokaz ili svjetionik velečasnom Zlatku Sudcu kuda da upravi svoj glazbeni brod kao karizmatik za kojeg je i njegov glazbeni producent Zrinko Tutić u intervjuu objavljenom u Jutarnjem listu izjavio: “Dao sam mu u zadatak da na jedan dylanovski način bude propovjednik koji se unutar medija glazbe vrlo dobro snalazi”.
Nažalost, ništa od toga. Prije svega, CD “Put, istina i život” jedna je velika prevara. Iako nigdje ne piše da je to album Zlatka Sudca, ulickana fotografija na kojoj Sudac po vodi korača prvi, a za njim stupaju pomlađena Maja Blagdan i teolog Ivan Puljić, sugeriraju kako na albumu “Put, istina i život” velečasni Zlatko Sudac vodi glavnu riječ.
Tutico i Joshua
No, od jedanaest pjesama Sudac je otpjevao samo prvu, “Kriste moj”. Šest ih je otpjevala Maja Blagdan, tri Ivan Puljić, a jedanaestu, naslovnu pjesmu otpjevali su svi zajedno. Dakle, kad je posrijedi glazbena izvedba, osjećam se prevareno jer u medijima i propagandnim porukama sugerirano je kako je “Put, istina i život” CD album Zlatka Sudca, a ne Maje Blagdan.
Autorski, Zlatko Sudac potpisuje tri skladbe od jedanaest, naslovna pjesma zajedničko je djelo Tutića i Sudca dok ostale pjesme potpisuju Zrinko Tutić (većinu sam, jednu s Nenom Ninčevićem) i Ivan Matić (jednu). Dakle, i na autorskom planu Sudac nije dominantan pa se i u tom pogledu osjećam prevareno. Za 79 kuna dobio sam više Zrinka Tutića i Maje Blagdan nego Zlatka Sudca. Nekako sumnjam da bi Konzum ušao u cijeli biznis kad bi publika znala da na albumu “Put, istina i život” Zlatko Sudac pjeva tek jednu pjesmu.
S druge strane, da je Sudcu do publike mogao je pjesmu “Kriste moj” besplatno podijeliti putem interneta. Em bi svi bili sretni i zadovoljni, em bi to nekako bilo više u duhu Kristova nauka koji je sve davao, a ne prodavao.
Ovako ispada da Sudac ili smatra da njegova pastva baš i ne rabi internet u što čisto sumnjam jer ipak je i Vatikan amenovao internet kao dobrodošao alat za širenje Kristova nauka ili su Sudac i Tutić osmislili “lukavi plan”, rekao bi Baldrick iz “Crne guje”, da zarade finu lovu u kooperaciji Tutićeve dikosgrafske kuće Tutico i Sudčeve diskografske etikete Joshua Records.
Čast Bogu, a veresija nikome, najuspjelija pjesma na albumu “Put, istina i život” baš je ona koju pjeva Zlatko Sudac. Ima u “Kriste moj” i nešto orgulja na kakve smo znali nabasati kod Dylana, gitara koje u sjećanje prizivaju Byrdse i Toma Pettyja, no Sudčevo pjevanje, negdje na pola puta između lošije varijante Šajete i kičastije verzije Đanija Stipaničeva, nažalost prejako odudara od glazbene podloge. Da je Bare otpjevao Tutićeve stihove “Nema smisla u besmislu, ponor i praznina, samo Ti si vjećna nada, život i svjetlina”, imali bi dramatičnu i potresnu izvedbu jer Bare ima karizmu o kakvoj vlč. Sudac može samo sanjati.
“Otvori vrata”, “Strepite od malenih”, “Maria”, “Gloria”, “Oprostite nam anđeli” i “Sveta majko” tipična su skladbe Maje Blagdan, samo što je u njima ovaj put naglasak stavljen na duhovnu dimenziju. Ivan Puljić ostao je potpuno nedefiniran kao i niz pjevača hrvatske duhovne glazbe kakve možete čuti na okupljanjima hrvatske katličke mladeži, Katoličkom radiju i tome slično.
Vjerski bofl i kič
S pravom, jer najčešće je poezija u tim pjesmama ili plitka, a željela bi biti duboka, ili naivna, a željela bi biti misaona, ili kičasta, a željela bi biti uzvišena, da ne velim božanska.
Ponukan Tutićevom izjavom o “dylanovskom načinu” Zlatka Sudca, a suočen s konačnim rezultatom koji se ne uzdiže iznad prosjeka tutićevsko-ninčevićevske estradne niše i skladbi Maje Blagdan, također se osjećam prevareno. Naime, Zlatko Sudac, karizmatik kako ga vole zvati, u pjesmi koju pjeva karizmatičan je koliko i plastične drangulije, možda proizvedene u Kini, a kupljene, i to na neradnu nedjelju, ispred crkve u Mariji Bistrici. Dakle, bofl i kič kojeg je kao netko, fol, posvetio.
Na omotu CD-a koji se prigodno može kupiti za 79,99 Kuna, Sudac hoda po vodi!
Koliko je Sudac uspješan ili zanimljiv kao tesktopisac? Evo primjera iz pjesme “Strepite od malenih”:
“Samo je jedan dom, istinski pravi dom, kolijevka dida mog, rođena na grudi toj”, pa “Žari u grudima krst naš od vjekova, otačka predaja potomstvo napojila”, pa “Ponos progovara, pravda je sustigla nepravde vjekova hrvatskog čovjeka” i “Strepite od malenih, nebom blagoslovljenih, oživjele kosti svem srcem pokrenute”. Malo se previše družio s Thompsonom, rekao bih.
U skladbi “Teče rijeka” pokušao je naš karizmatik ukazati na “grijehe struktura”, progovoriti nešto o banana-republici, Sanaderovoj banani, neradnoj nedjelji, uvozu i recesiji, ali nije mu baš krenulo kao u pjesmama, recimo, Hladnog piva, TBF-a ili Ede Maajke.
Grijeh struktura
Evo primjera: “Tko se boji mira nedjeljom, tko se boji popa sređenog, sve su face sad na sigurnom, prestale su šetat izlogom”, pa “Banane više posla nemaju, jer ovdje više ne uspijevaju, ostali su samo remeni i neradnici njima svezani” ili “Zbijmo svoje grane zajedno, svi mi koji stvarat cijenimo, bolje šnita kruha hrvatskog nego vreća smeća uvoznog”. Hm, nije baš Springsteen, ali ajde, pokušao je.
Problem je što ne ide to tako lako. Malo je to teži put do istine. Zanimljivo, Sudac svoj CD trži putem Konzuma koji nedjeljnim šopingom otima vjernike od crkve ili možda ipak ne, jer sad i šoping možete obavljati dok s razglasa odjekuje “Kriste moj” Zlatka Sudca.
“Oprostite nam anđeli” bavi se problemom abortusa. “Oprostite nam anđeli, oprostite nerođeni, oprostite što nismo željeli, oprostite nam živeći” i “Sloboda koja cijenu ima, smišljenoga plana tog, sve zbog laži, sve zbog hira, prolaznoga svijeta tog” te “Tuga, muka, strah i krivnja, ranjenoga srca mog, ostaje nam samo sjena smrti koja nema grob”.
OK, ovo je i zanimljivo, no apaurinska izvedba Maje Blagdan i predvidljivi aranžman izbio je dramatičnost koju je ova skladba mogla imati.
I za kraj je ostala naslovna skladba “Put, istina i život” koju su zajedno otpjevali Zlatko Sudac, Maja Blagdan i Ivan Puljić. Evo kako po stihovima Zlatka Sudca izgleda taj put: “Bez povjerenja nema vrijednosti, bez poštenja nema radosti, budućnost nek cvjeta u sjemenu danas, skromnost nam je ukras ljubavi” i sad svi zajedno “Put je moj, put je istina i život, ljubav i mir, svijet milosti, nek se duša s drugom dušom spaja”. Vedar, pitki aranžman, poletan ritam, slide gitara i to je to. Univerzalna pjesma, prije 25 godina pakirali bi je za festival partizanskih pjesama.
Sve u svemu, "karizmatik" Sudac kao pjevač i tekstopisac uvjerljiv je otprilike onoliko koliko je i Severina bila uvjerljiva kao hrvatska verzija Alanis Morissette.
Tutićev promašaj
Gle vraga, obje te “transformacije” osmislio je Zrinko Tutić. Zanimljivo, najprodavanija knjiga 2009. godine u Hrvatskoj bit će razgovori sa Zlatkom Sudcem, a najprodavaniji album CD “Put, istina i život” na kojem Sudac pjeva prvu pjesmu i cca trećinu posljednje, a reklamira se kao njegov.
Uh, izgleda da smo svi jako griješili kad se sad molitvom, knjigom i CD-om Zlatka Sudca peremo od grijeha i duhovno obnavljamo, da ne velim prenavljamo, a sve u skladu s hipokrizijom u kojoj preko tjedna pljačkamo, pa nedjeljom Boga za oprost molimo dok iz bembura i merdži trešte nova, naša sveta tri kralja, Thompson, Škoro i Sudac.
