Ovih mi dana pristižu poruke od moje djece, rodbine i prijatelja, svi mi ponavljaju jedno te isto: Jesi li čitao da će Papa mijenjati molitvu Očenaša onako kako ti od davno moliš?
A, što da im odgovorim, nakon 30 godina mnogih neugodnosti s kojima sam bio suočen, tad se prvi put ugrizoh za jezik kad sam svojoj ženi otkrio moju tajnu načina molitve "Očenaša".
Mojoj ženi to nije bilo čudno čuti od mene, ona se već davno načudila mom ekstremnom postu o kruhu i vodi, samo mi reče ako već tako "mimosvit" molim, bilo bi mi pametno to što molim izgovarati samo u sebi kako me drugi ne bi čuli.
Bila je u pravu, često sam puta za vrijeme Mise proživljavao neugodnosti, u onom djelu molitve kad svi vjernici na glas izgovaraju: ...i ne uvedi nas u napast
, a ja bi u isto vrijeme izgovarao: ... i ne dopusti nam pasti u napast
.
Isti tren bi oko mene nastalo komešanje, nešto slično trenutku kad skupina ljudi složno koračaju sabiti jedan za drugim, a netko u sredini njih u datom trenutku napravi jedan korak više od ostalih.
Bez obzira na neugodnosti ja se nikako nisam dao nagovoriti na povratak starom načinu molitve, sebe sam uvjerio kako je moj Bog savršena ljubav i čvrsto sam vjerovao da me On nikada neće uvesti u napast!
To je jedan od velikih razloga što već odavno rado odlazim u Međugorje na njemačku ili talijansku misu, ne trebam poznavati njihov jezik, napamet znam i osjećam što se kad moli, mogu biti u molitvi glasan koliko hoću nitko se oko mene ne sablažnjava.
Ipak sam svoj "problem" molitve prije 15-ak godina povjerio svećeniku fra. Žarku Iliću, točno se sjećam rekao sam ovako:
"...Onaj drugi dio Očenaša koji slijedi;
... e, ja tako nikad ne izgovaram. Naš je nebeski Otac čista ljubav, iz ljubavi prema nama stvorio je ovaj treći kamenčić od Sunca kao savršen planet za život, i, zar sam ja dostojan Njemu reći ...i ne uvedi nas u napast
ne uvedi me u napast
, umjesto toga ja Njega molim da mi ne dopusti pasti u napast! Zar se svaki od nas roditelja nebi tužno osjećao, dok pažljivo nosi u naručju svoje dijete preko nekog mosta, a ono nas u tom trenutku panično na sav glas ozbiljno moli i preklinje riječima: Tata, molim te, nemoj me baciti u vodu, nemoj molim te tata ....!?
Dobro se sjećam da se fra. Žarko divio i čudio mom dubokom načinu promišljanja o molitvi koju izgovaram, nije imao ništa protiv te moje male izmjene, čak se složio sa mnom da je kroz dvadeset stoljeća moglo doći do malih pogrešaka u samom prijevodu Biblije.
E, taman mi je dobro došla ta naša rasprava da mu povjerim još jedan dio "Očenaša", prije tog dijela, koji opet ja izgovaram na svoju ruku, a on u izvornom obliku glasi:
Odpusti nam duge naše kako i mi odpuštamo dužnicima našim!
Meni ovaj dio molitve, ili prijevoda molitve, još teže pada za izgovoriti jer stječem utisak kako upozoravamo Boga da se treba ugledati u nas i naš način opraštanja i da nam On ne zateže sa ti svojim opraštanjem.
Moj način ovog djela molitve izgleda ovako: ... otpusti nam duge naše i pomozi nam da i mi odpuštamo dužnicima našim!
Moram priznati da sam kroz sve ove godine ipak bio oprezan, nisam rado pričao o svom načinu molitve, razlog je što sam svaki put u raspravi nailazio na čuđenje ljudi oko sebe i svakakve komentare, bilo mi je kasnije neugodno zbog toga.
Ipak, prije tri godine malo sam se više zaigrao na jednom katoličkom forumu, imao sam korisničko ime "Jeremija", postavio sam temu za raspravu pod nazivom:
Molimo li ili samo pričamo?
Moj je uvodni dio teme mnoge šokirao, govorili su da budem zahvalan vremenu Interneta, inače bi me u vrijeme Inkvizicije spalili na lomači.
Nije završilo samo na tome, ubrzo su počeli brisati moje komentare da bi me uskoro skroz istjerali s "Katoličkog foruma".
Evo u nastavku objavljujem u cijelosti uvodni dio te teme od prije tri godine:
Molimo li ili samo pričamo?
"Molite, Molite Molite!!!", - Ovo su vapaji i molbe naše Nebeske Majke, upućuje ih nama svojoj djeci, upućuje ih tako često u svojim Porukama preko međugorskih vidioca.
Kada sam mislio da dovoljno vremena posvećujem molitvi, postu, odlasku na svetu Misu, uslijedila je Poruka koja me navela na razmišljanje, između ostalog Poruka je glasila:
…Draga djeco, vi ne molite vi samo pričate!Nakon te Poruke sebe samo počeo često puta kontrolirati, kontrola se svodila na to da nakon molitve dugo razmišljam i premotavam film o čemu sam zapravo razmišljao za vrijeme molitve? I doista, ubrzo sam shvatio koliko sam vremena potrošio misleći da se molim i da istinski sudjelujem u svetoj Misi, a u stvari misli su mi lutale negdje u stranu.
Samo mi se od sebe nametalo pitanje, zašto mi je molitva rutina, zašto mi je Misa mjesto gdje često u miru razmišljam o nekim svakodnevni stvarima koje me zaokupljaju i koje su nevažne u tom trenutku Misnog slavlja??Sebe sam usporedio s nekim tko dugo vremena troši na pisanje SMS poruka ali ih nikada ne šalje, i, dok ih piše, razmišlja o nečem sasvim drugom.
Bez obzira što i danas nastojim sebe držati pod kontrolom, itekako znam često u mislima odlutati i ne sudjelovati u svetoj Misi ili osobnoj molitvi.
Ovo preporučujem i vama, bolje je ne trošiti vrijeme na svoju naučenu rutinsku molitvenu priču i ne odlaziti na neko mjesto molitve ako tamo niste nazočni duhom. Ako nekada kažemo kako se ne sjećamo o čemu smo razmišljali za vrijeme Mise ili osobne dnevne molitve, - e, baš tada smo bili najodsutniji.
Nego, sad ću vam priznati nešto što se ne osuđujem pričati mnogima oko sebe, onima koji me drže za primjernog vjernika.
Dosta sam dugo razmišljao o smislu riječi molitve "Oče naš", došao sam do neobičnog zaključka i svojevoljno promijenio dijelove te molitve. Već dugo godina u sebi na svoj način izgovaram onaj dio molitve koji glasi:
…otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.Ovo mene podsjeća kao da želimo skrenuti pozornost Ocu Nebeskom da se ugleda na nas i da On nama istom mjerom vrati i oprosti naše grijehe i da puno ne komplicira sa tim.
Ja taj dio molim ovako:
…Otpusti nam duge naše i pomozi nam da i mi oprostimo dužnicima našim!Zatim onaj dio molitve koji nakon toga slijedi i glasi:
… ne uvedi nas u napast, ja se ne usuđujem našem Ocu Nebeskom, koji je čista ljubav, reći 'nemoj me uvesti u napast', jer On to zbog svoje božanske ljubavi nikada neće nama učiniti, mi sami svojom krivnjom padamo u razne napasti.Taj dio molitve izgovaram;
ne dopusti nam pasti u napast, a to je velika razlika, - zar ne!?Jeremija: Utorak siječanj 13, 2015.
Evo, potaknut ovih dana temom ispravne molitve "Očenaša", koju je potaknuo sam Papa, usudih se skrenuti pozornost na jedan dio u toj molitvi koji očito još nikom ne bode oči, a one druge dijelove naše Biblije koji su, po meni, pogrešno protumačeni bolje je da to sad ostavim za neka druga vremena!
