Ovih se dana u Međugorje, na 37. obljetnicu Gospinih ukazanja, kao i obično, slijevaju rijeke hodočasnika iz cijeloga svijeta.
Bez obzira na velike gužve, danas se na samu Godišnjicu u širem prostoru oko crkve osjeća neobičan mir, mir koji vjernike potiče na beskrajnu strpljivost jednih prema drugima. Posebno je strpljiva kolona ispred kipa Raspetoga, strpljivo i tiho jedni druge prate pogledima dok se propinju dotaknuti desno koljeno Raspetoga, nastoje dohvatiti čudesnu kapljicu tekućine, koja već godinama neprestano u intervalima svako malo kapne.
Svi u redu sa čvrstom vjerom nestrpljivo čekaju svoju kapljicu, pažljivo je dohvate maramicom, krunicom u ruci ili pak prstima, pa je nerjetko prinose licu i mješaju sa trenutnom suzom iz oka.
Mnogi kratko uz kip ostanu u tišini, zagrle koljena Raspetome, oni koji pritom puste koju suzu obavezno im ramena zadrhte.
Suprotno vjernicima, mnogi pak u međugorskim fenomenima vide prijevaru, biznis i obmanu, to je njihovo osobno pravo rasuđivanja.
Ali isto tako, mnogi dolaze u namjeri ojačati vjeru, u Nadi da se oslobode životnih tegoba i patnji, te se opet vraćaju u ovaj nemirni svijet, ispunjeni nutarnjim mirom i kapljicom Nade.
