Od početka ove godine unutar četiri najjače stranke krenula su žestoka stranačka prestrojavanja i odmjeravanja snaga ususret nadigravanjima koja se tek očekuju.
Za ovu godinu najavljeni su izborni kongresi ili sabori HDZ-a BiH, SNSD-a, SDP-a te SDA. Na njima bi se trebali birati predsjednici i njihovi prvi zamjenici, odnosno nova rukovodstva. I dok je cijela prošla godina potrošena na retoriku koja je u suštini bila priprema za listopadske izbore, ovih dana, kod sastavljanja kadrovskih križaljki najvažniju ulogu imaju u suštini unutarstranački izbori pa se gleda kupiti što veća potpora vlastitog članstva s pravom glasa.
Bez protukandidata
U travnju se očekuje izborni sabor HDZ-a BiH, a moguće i istog dana trebao bi se održati i izborni kongres SNSD-a na kojima će se birati predsjednici i rukovodstvo.
Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH još od 2005. Iako je najavljivao kako se neće više kandidirati, jasno je kako je on apsolutni gospodar u HDZ-u BiH i bit će ponovno izabran, iako je za očekivati ustaljeni scenarij početnog "nećkanja" koji će se razviti u "želju članstva" da ostane još jedan mandat, nakon što je zasjeo i u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nakon te 2005. godine kad je pobijedio struju Bože Ljubića i Martina Raguža (u dvadesetak glasova) koji su poslije toga formirali HDZ 1990., Čović uopće nije ni imao protukandidata na izborima za šefa stranke i izabiran je sa stopostotnom potporom.
Iako se još ne zna točan datum kongresa, naslućuje se kako bi Milorad Dodik na njemu mogao imati žestoku konkurenciju u svojim dojučerašnjim suradnicima. Dodik je apsolutni rekorder po predsjedničkom stažu - od 1996. kad je osnovao stranku. Upitno je hoće li mu se suprotstaviti Nebojša Radmanović ili Igor Radojičić, čija se Demokratska socijalistička partija 2002. ujedinila s Dodikovom i formirala SNSD. Nakon sigurnog utočišta s novim mandatom na mjestu predsjednika RS-a, ne treba sumnjati kako će Dodik uraditi sve kako bi ostao i predsjednik stranke koja je, uz već poznati scenarij, sastavila nestabilnu većinu u Narodnoj skupštini i formirala Vladu RS-a kojom Dodik upravlja preko premijerke Željke Cvijanović.
Vječni i nedodirljivi
Bakir Izetbegović očekuje mjesto predsjednika SDA na kongresu koji će se najvjerojatnije održati u svibnju. Bez sumnje će maksimalno iskoristiti dobre izborne rezultate kao svoj ključni adut u utrci za lidera SDA te da će i kao bošnjački član državnoga Predsjedništva i vršitelj dužnosti predsjednika SDA do Kongresa lobirati po stranačkim podružnicama, iako postoje nagovještaji da bi se u izbor predsjednika SDA mogli umiješati i pojedini međunarodni dužnosnici.
Kao jedini protukandidat spominje se Adil Osmanović, no on ima šansu za pobjedu samo ako se Izetbegović ne bi kandidirao. Kongres SDP-a BiH je planiran za kraj 2015. i Nermin Nikšić, ako želi obnovu SDP-a BiH i neki budući ulazak u vlast, morat će raditi na reafirmaciji i eventualnom objedinjavanju razjedinjene ideje socijaldemokracije u BiH.
Bilo kako bilo, ostaje gorka činjenica kako "vječni i nedodirljivi" na stranačkim izbornim kongresima ili saborima po pravilu za protukandidate imaju autsajdere i tako jedna te ista skupina ljudi od rata naovamo (a neki i od ranije) kroji našu sudbinu i sudbinu države. Rijetko se mijenjaju i njihovi najbliži suradnici, i uglavnom se radi o smrti, mirovini ili kažnjavanju zbog neposluha.
Nažalost, i kod uspostave vlasti ključnu ulogu uvijek odigraju unutarstranačka prestrojavanja što, preko postavljanja lojalnih na izborne liste, državne, entitetske, županijske i općinske funkcije kao i u sve institucije općenito, što utječe i na ekonomski oporavak kojemu se "obični" narod sve manje nada.
Dodik "doživotni", ali ni drugima nije mane
Milorad Dodik je apsolutni rekorder po predsjedničkom stažu - od 1996. kad je osnovao stranku koja je kasnije ujedinjavanjem s Demokratskom socijalističkom partijom postala Savez nezavisnih socijaldemokrata.
U stopu ga prati Mladen Ivanić, sadašnji srpski član Predsjedništva BiH, koji je na čelu Partije demokratskog progresa (PDP) od kako ju je osnovao 1999.
Petar Đokić je predsjednik Socijalističke partije RS-a od 2002., a Marko Pavić je šef svog DNS-a od osnivanja 2003.
Dragan Čović je predsjednik HDZ-a BiH još od 2005., a Mladen Bosić SDS-a od 2007. Svi namjeravaju rukovoditi svojim strankama i nakon unutarstranačkih izbora, kad god se oni održali.
Martin Raguž je odnedavno predsjednik HDZ-a 1990., a Nermin Nikšić privremeni do kongresa krajem godine.
Željko Komšić je, nakon što je napustio SDP BiH, osnovao Demokratsku frontu i izabran je za predsjednika kao i Živko Budimir koji je napustio HSP BiH i osnovao Stranku pravde i povjerenja.
Fahrudin Radončić osnovao je 2009. svoj SBB i postavljen je za predsjednika, praktično s neograničenim mandatom kao što su i braća Lijanovići u "Boljitku".
