Gotovo za 40.000.000 maraka je povećan deficit županije u zadnje tri godine. Tri godine nisu plaćani doprinosi što iznosi oko 35.000.000 maraka, ali ovi novci su nestali, jer dugovi prema bankama i ZZO ZHŽ nisu smanjeni, niti je bilo kapitalnih ulaganja. Čak su i plaće bile smanjene za bruto iznos od 8%.
Ako je 35.000.000 maraka otišlo za neto plaće 2200 profesora, nastavnika, sudaca i policajaca onda je županija pojela samusebe i više ne može opstati. Ako je pak otišlo za političko balahanje Radoslava Luburića onda se radi o pljački stoljeća. Prema krivičnom zakonu neplaćanje doprinosa je kazneno djelo. Luburić i Ćosić se na to nisu obazirali, pa su kao ministri potpisivali platne liste na kojima je bila potvrđena isplata doprinosa. Potpisivali su GIP-ove za Poreznu upravu s naznakom da su svi doprinosi uplaćeni, što nije istina. Porezna uprava je prema svojoj zakonskoj obvezi počela podnositi krivične prijave zbog neplaćanja doprinosa od strane korumpiranih županijskih političara.
S druge strane političari se oslanjaju na odanost Tužiteljstva ZHŽ, računajući kako neće biti niti istraga, što je do sada bila istina.
Pažnju javnosti okupirala je provjerena informacija da su pojedinci iz HDZ BiH imali po dvije plaće tijekom cijelog mandata prošle vlade. Radi se o neobrazovanim protuhama i nesposobnim službenicima, koji su porezne obveznike stajali desetke tisuća maraka po osobi.
Ministarstva ZHŽ-a, prednjači MUP, su trošila cisterne goriva više od potrebe. Reprezentacija se za četiri godine mjeri stotinama tisuća maraka, a o ostalim luksuznim rashodima ne treba trošiti riječi.
Ćosić kao predsjednik vlade nije upravljao kao dobri domaćin, pa je ŽZH doveo u ravan s Grčkom. On je premijer samo na papiru, ministri su vodili politike sami za sebe i po nalogu svojih lokalnih mentora. Županija se drpala i sad je dovedena pred svršen čin.
Radoslav Luburić se tretira kao jedan od najnesposobnijih ministra. Bio je ministar kao srednjoškolac, ali po isteku mandata je postao potežak. Olakšao je proračun povećanjem deficita za nevjerojatnih 40.000.000 maraka.
Teško stanje je u Ministarstvu zdravlja Stjepana Boguta. Dug prema štićenicima, porodiljama i socijalno ugroženima je veći od 3.500.000 maraka, a tome se dodaje dug Ljekarni od nekoliko milijuna. Ovaj ministar znači nije mario nizašto. Barem je mogao otkinuti od neuplaćenih doprinosa nešto za hrvatsku sirotinju u Hercegovini. Za svoju poziciju je lobirao kod moćnih grudskih poduzetnika, rodbinski povezanih. Interes društva njemu je u drugom planu. Radi kao liječnik u Grudama i Čapljini, profesor je na Višoj zdravstvenoj školi i ima ministarski hobi.
Suicidalna politika maštala o milijunima MMF-a
Ćosić i ekipa su imali svoje planove da nakon mandata i dovođenja županije pred propast, od viših razina vlasti dobiju milijune maraka kreditnih sredstva MMF-a. Ta je informacija došla od nekoliko ministara. Stvarala se u užim krugovima, poskrivečki. Najviše ju je iznosila ministrica Helena Lončar.
O kakvim se budalaštinama radilo vidljivo je iz ove naše federalne zbilje. HDZ BiH je na vlasti, ali kredita od MMF-a nema. Neće ga biti u mjeri za saniranje pogibeljnih županijskih izleta u korupcijski kriminal, kakav je u ZHŽ-u na djelu.
Govoriti o mogućim scenarijima u ZHŽ-u je nezahvalno. Grčka nam je prijateljica po muci. Bilo bi dobro da Ćosić i novi ministar Kraljević lijepo objasne što su zamislili za dalje. Ako procijenimo njihov strukovni potencijal, praktikum politike i upornost u tome, onda idemo u sobata na kukulele.
