Pozicija HDZ-a 1990. u trenutačnim odnosima u Federaciji bila je zadnjih tjedana tema različitih spekulacija kroz koje se pokušalo odgovoriti na pitanje hoće li ta stranka biti dio vlasti, odnosno u drugoj varijanti hoće li podržavati rješenja koje manjinska Vlada bude slala u federalni Parlament.
Poznato je kako četiri zastupnika HDZ-a 1990. mogu imati važnu ulogu u Zastupničkom domu federalnog Parlamenta jer sadašnja je koalicija (HDZ, SDA, A-SDA, SBiH i BPS) nema dovoljan broj zastupnika za parlamentarnu većinu.
Borba za fotelje umjesto reformi
Stoga, predsjednik HDZ-a 1990. Martin Raguž kaže kako će HDZ 1990. biti korektivni element koji će pažljivo pratiti što radi nova vladajuća većina, a osobito kada su u pitanju reforme iz europske agende koje moraju biti pripremljene na ozbiljan i kvalitetan način uz puno sudjelovanje svih partnera, a ne po hitnom postupku i uz izostanak bilo kakvog nadzora.
HDZ 1990. time, navodi Raguž, pokazuje odgovornost prema potpisu na reformsku agendu na koju se zajedno s 11 drugih stranaka obvezao i europskom putu Bosne i Hercegovine, koji za tu stranku, naglašava, nema alternativu
Tim više što bi, nakon osiguranja kakve takve većina vladajući ponovno mogli nastaviti katastrofalan način vođenja koji nije usmjeren ka većoj odgovornosti i preuzimanju zadaća uz jasne rokove i nadzor provedbe, već upravo suprotno; borbi za usko-stranačke interese uz tek formalnu opredijeljenost za europske standarde.
Raguž upozorava kako bi se tu mogla kriti i zamka vladajućih koji pod krinkom agende žele očuvati status quo, odnosno nastaviti voditi politiku na način da su fotelje najvažnije, uz izostanak stvarnih reformi kao i jasnog nadzora provedbe reformi na koje su se obvezali. HDZ 1990. jeste, ističe on, za europsku agendu i provedbu svih potrebnih reformi i zakonskih propisa, međutim takav jedan posao iziskuje mnogo veću ozbiljnost od one koju smo vidjeli prilikom usvajanja Zakona o radu.
Podrška agendi također ne znači, dodao je, da će HDZ 1990 ad hoc i bez prethodne analize prihvatiti svako rješenje koje se podmeće pod plašt europske agende, a kao primjer je naveo i nedavnu situaciju oko Zakona o radu.
Širi konsenzus
Naime, tada se pokazalo kako se žurnim pristupom nije ostavilo vrijeme za socijalni dijalog i postizanje širokog konsenzusa među političkim subjektima, potpisnicima reformske agende i sindikata, a tu su bile i proceduralne greške. Sve to pokazuje, upozorio je Raguž, kako su čiste matematičke koalicije koje nemaju programsku osnovu istrošen koncept koji je došao do zida te stoga i nije optimističan kada je u pitaju djelovanje sadašnje nove parlamentarne većine koja je ionako na klimavim nogama.
Za europsku agendu i ključne reforme nužan je, ističe, mnogo širi konsenzus kako bi se kvalitetnije radilo na ispunjavanju svih onih ciljeva koji su preuzeti kroz agendu. A takav konsenzus će biti itekako potreban i prilikom otvaranja razgovora o nužnim ustavnim promjenama, koje trebaju voditi ravnopravnosti naroda i funkcionalnosti sadašnjeg nakaradnog ustroja države.
