U BiH su lideri "vječni", a poslušnici im to omogućuju

Aktualni događaji unutar SDA u kojima je grupa neistomišljenika zatražila korijenite reforme unutar stranke i njenu demokratizaciju objašnjavajući kako su oni koji rade i imaju legitimitet u SDA često na udaru poslušnika i ljudi koji nemaju rezultata na izborima, pokazuje kako smo u BiH još uvijek daleko od stvarne demokracije u političkim strankama.

Većina tih istih stranaka nosi pridjev demokratska u svom nazivu, međutim u najvećem broju slučajeva stranke u BiH funkcioniraju na principu klanova, u kojima manja skupina ljudi okupljena oko predsjednika često vuče konce te za to biva nagrađena funkcijama-kako u stranci, tako i ministarskim pozicijama u Vladama, odnosno rukovodećim pozicijama u različitim agencijama. Iako su postojali određeni signali demokratizacije koje smo vidjeli na primjeru izbora unutar SDP-a gdje se natjecalo čak pet kandidata, stvarno stanje na terenu pokazuje kako se politički konkurenti na kraju tog procesa i dalje drže uvjetno rečeno na suprotnim stranama

Na primjerima ostalih političkih stranaka, pak vidimo kako se u pravilu pojavljuje tek jedan kandidat za predsjednika te kako se uoči stranačkih kongresa često vode kampanje koje imaju za cilj diskreditirati i onemogućiti svaku mogućnost da netko od nezadovoljnika obznani kandidaturu ili pak dobije na raspolaganje stranačku infrastrukturu. Nedodirljivi su i dalje na svojim funkcijama, dok i eventualna pojava protukandidata pokazuje kako su isti u startu bez velikih šansi, a pritom je i činjenica kako je uže rukovodstvo okupljeno oko lidera uglavnom isto.

Razlozi poslušnosti

Politička analitičarka Tanja Topić u razgovoru za Dnevni list kaže kako nažalost političke stranke u BiH nisu dosegnule ni "d" od demokratskih unutarnjih odnosa, kazavši kako bi demokracija trebala počivati na procedurama, što kod domaćih stranaka očito nije slučaj. Pritom je podsjetila kako su zabilježena tek dva primjera u kojima je bilo više kandidata za prvog čovjeka stranke, međutim i ti su izbori potvrdili činjenicu kako se radi o prividu demokracije te kako su izbori uglavnom bili dogovorena stvar.

"Vrlo je malo unutarstranačke demokracije i većina članstva pristaje biti dobar poslušnik dijelom zbog vlastitih interesa, a dijelom i političkog i kulturnog naslijeđa. Njima odgovora da su dobri stranački vojnici, dok mogu izvući određenu vrstu koristi iz političke opcije", naglasila je Topić, upozorivši kako tu dolazimo do strukturalnog problema cijelog društva u BiH. Naime, one stranke koje bi trebale biti nositelji reformi u društvu jednostavno ne mogu biti netko tko će demokratizirati društvo, ako same nisu iznutra demokratizirane.

Nismo zreli kao društvo

Topić se slaže i kako mi kao društvo nismo zreli u političkom smislu te još uvijek živimo u pretpolitičkom dobu pri čemu nismo ni osviješteni u smislu funkcioniranja političkih stranaka. Tako često ističe primjer stranaka u zapadnim demokracijama gdje u pravilu postoje smjene lidera svake dvije ili četiri godine, dok su u BiH lideri uglavnom vječni. To očito leži, zaključila je, u autoritativnoj političkoj kulturi gdje tražimo snažne vođe, odnosno čvrstu ruku koja će nas držati homogenima.