"Otkočenje" europskog puta i novi pristup Europske unije "umirućem bolesniku" zvanom Bosna i Hercegovina jedan je od najznačajnijih događaja u poslijeratnoj zemlji i u to nema nikakve sumnje. U BiH se teško, nažalost, možemo složiti i kada se slavi Nova godina, a kamoli što drugo, ali ogromna većina naših građana (Hrvata, Srba, Bošnjaka, ostalih,…) slaže se kako je budućnost BiH u Uniji. To je ono što nas sve spaja. I sve bi to bilo divno i krasno da u prvi plan ne iskaču domaće političke elite, koje zarad svog ega možda ponovno sve ono što je dobro "uvaljaju u blatu". Naime, pojačanom aktivnosti Unije na zapadnom Balkanu, zbog geopolitičkih promjena posljednjih godina u svijetu (što jednostavno moramo iskoristi jer je bukvalno "sad ili nikad), uvjeti za članstvo su se malo zaokrenuli, ali ne iščezli. I upravo tu dolazimo do ključnog problema - najavljuje se na sva zvona podnošenje kredibilnog zahtjeva za članstvo već u siječnju, a niti jedan od uvjeta nismo ispunili.
Svi uvjeti "na čekanju"
Ne znam jesu li i koliko Bakir Izetbegović, Mladen Ivanić, Dragan Čović i ostali bh. lideri pratili kakav su mukotrpan i dug put prije članstva prolazile ostale zemlje, poput Hrvatske, i koliko je sve to trajalo. Pa zar misle da u Uniji stvari funkcioniraju kao u BiH, pa ćemo se eto mi ugurati preko reda? Znaju li kako postoje snažni otpori daljnjem širenju Unije? Iako su nam za sami zahtjev za članstvo ipak uvjeti nešto blaži, mi niti njih nismo ispunili. Naime, koliko su god gore navedenoj gospodi puna usta mehanizma koordinacije, njega još uvijek službeno nema, pregovore oko tradicionalne trgovine nismo još počeli (tu će biti puno otpora iz BiH), a uvjet da reforme s papira pređu u praksu nije niti blizu realizacije.
Prošećite ulicama naših gradova, upitajte građane pa će se svi sami uvjeriti u točnost ove tvrdnje. Sve ovo jasno je ponovljeno i na posljednjoj sjednici Vijeća EU-a za Opće poslove, kao i to da će Vijeće, kada bude tražilo mišljenje Europske komisije o zahtjevu za članstvo naše zemlje, zatražiti da posebnu pažnju obratite na provedbu presude "Sejdić i Finci". Naravno, tu presudu još uvijek nismo implementirali. Prema tome, postavlja se pitanje zbog čega slati zahtjev, koji će 90 posto biti odbijen (osim ako Unije ne radila iznimke kao u slučaju Rumunjske i Bugarske, što je ipak teško vjerovati)? Zbog čega prvo ne ispuniti barem ova tri ili četiri uvjeta pa se zaputiti u Bruxelles s kredibilnim zahtjevom? Je li se radi samo u sujetama i egu bh. vlastodržaca, koji se sad žele pokazati kao europejci? Bilo kako bilo, ukoliko im je do sada bilo nejasno, moraju shvatiti kako Unija funkcionira na principima koji su u BiH misaona imenica (alteritet, transnacionalnost, integracija, djeljivi ili preneseni suverenitet, upravljanje etničkim razlikama, supsidijarnost, regionalizacija, federalizacija i višerazinsko upravljanje,…), a ukoliko bi EU od njih odustala, to bi značio i njen kraj. To se sigurno neće dogoditi zbog BiH, u to budite sigurni.
Mukotrpan i dug put
Nadalje, i kada podnesemo zahtjev za članstvo i kada on bude prihvaćen, to je tek početak mukotrpnog puta. Ponavljam, zemlje koje su za nas space shuttle pregovarale su šest, sedam godina onda možete zamisliti koliko ćemo mi pregovarati. Naime, kako bi zemlja postala dio Unije mora zadovoljiti kopenhagenske kriterije, donesene 1993.: politički kriterij, što znači osigurati vlastitu institucionalnu stabilnost kao jamstvo za demokratski i pravno-državni poredak i za poštivanje ljudskih prava i zaštitu manjina; gospodarski kriterij, a to znači da ima funkcionalno tržišno gospodarstvo i da je sposobna izdržati dolazeći konkurencijski pritisak unutar EU; ispuniti bezuvjetno acquis kriterije, što podrazumijeva preuzimanje kompletnog primarnog i sekundarnog stečenog prava EU, uključivo i da se ciljevi političke unije i ciljevi gospodarske i monetarne unije učine vlastitima. Kasnije je u Madridu 1995. izglasan još jedan uvjet, onaj administrativni, a on podrazumijeva kako provedbu političkih, gospodarskih i pravnih reformi mora pratiti odgovarajuće administrativno ustrojstvo, odnosno obvezu prilagodbe kompletne administrativne strukture zemlje kandidata zakonodavstvu EU-a. Spomenuti acquis communautaire ne predstavljaju ništa drugo do prihvaćanje u cijelosti Unije onakvom kakva ona i jeste (radi se o prihvaćanju više od 12.000 različitih dokumenata EU-a, odnosno preko 120.000 stranica teksta). Naime, kada do toga dođe, acquis predstavljaju pregovore u 33, odnosno 35 poglavlja u kojima će BiH mora mijenjati za 360 stupnjeva u svim mogućim segmentima, jer do sada smo se samo igrali demokracije, a da bi bili dio Unije moramo postati uređena zemlja, a ne lakrdija. Kada ovome dodamo i razgranat kriminal i korupciju u BiH, kako je posao nemoguće naći ako niste rodbina utjecajnih političara ili partijski poslušnici, kako su ljudska prava svedena na minimum, kako je našim političarima u interesu da smo zemlja neznanja i "zamrznutog konflikta", onda sami procijenite koliko smo blizu ili daleko od Europske unije.
