Na današnji dan je 2010. godine preminuo je Martin Pero Boras. Rođen je 23. travnja 1955. na Hardomilju od oca Damjana i majke Jele r. Bevanda, kao deveto i najmlađe dijete u obitelji, a kao sedmi sin. Martinova rodna kuća je bila i svojevrsno stjecište društvenog života na Hardomilju. Pod odrinom ili uz ognjište bi se na dugo i široko razgovaralo, raspravljalo, "političilo", a ponajviše se na skrovit način govorilo o događajima s Križnog puta.
Već od malih nogu je rado išao na misu i veoma lijepo pjevao. Osnovnu školu, prva četiri razreda je pohađao na Hardomilju, a zatim je od petog razreda išao u Ljubuški, gdje je najprije završio osnovnu, a potom i srednju strukovnu školu.
U završnim razredima osnovne škole je u svom duhu osjećao "strujanje prave plime glazbenih simfonija". Međutim, o tome nikom ništa nije govorio. Predmnijevao je da bi lako mogao biti ismijan i shvaćen kao čudak i zanesenjak koji je izgubio vezu sa stvarnim životom. Upisao se u srednju strukovnu školu. Nakon tri godine školovanja stekao diplomu automehaničara.
Koncem godine 1977. Martin je čvrsto odlučio pohađati glazbenu akademiju, a u tome je imao i čvrstu potporu svojih prijatelja s kojima se družio još u srednjoj školi, a prije svih od Zdenka Milasa.
Iako je imao i previše posla i obveza na studiju, silna energija i nemirna narav će "natjerati" Martina da se upusti u osnivanje grupe "Dar". Grupu je osnovao sa svojim starim prijateljima, a to su bili: Zdenko Milas, Mirko Prskalo, Antan Madžar i Jure (Juka) Vranješ. Kasnije je Antana Madžara zamijenio sada već pokojni Jozo Milićević-Galini s Lipna. Prije prvog javnog nastupa vježbali su skoro godinu dana u Domu sv. Ante na Humcu. Prvi put su nastupili na "sajmu" u Vitini 1982. u tjednu prije Sv. Ante. Idućih deset godina svirali su po mnogim mjestima, najviše u Čitluku, Ljubuškom, Posušju, Počitelju, "Mogorjelu" u Čapljini, i na skoro svim značajnijim javnim, pa i privatnim manifestacijama i festivalima. Nastupali su i u inozemstvu, a jedan od značajnijih nastupa je bio onaj u Kamp Linfortu kod Düsseldorfa u Njemačkoj.
Martin je 1986. godine diplomirao na Akademiji s odličnim uspjehom. Iste godine se oženio svojom susjedom Ružom Rupčić Antinom, s kojom ima četvero djece: Antuna, Luciju, Barbaru i Marijanu. Te godine se zaposlio kao profesor glazbenog odgoja u Gimnaziji u Čitluku, gdje je ostao raditi do konca svog života.
U crkvi sv. Stjepana na Hardomilju je svirao na koru svoju posljednju misu na Božić 2009. Nakon toga više nije napuštao postelju. U srijedu, 13. siječnja 2010. u SK bolnici u Mostaru, nakon kratke i teške bolesti, u 55. godini života, umro je profesor Martin Pero Boras.
Profesor Boras je podučavao glazbu mnogim generacijama franjevačkih sjemeništaraca i novaka na Humcu, predavao u više škola, a uz njegovu pomoć i vodstvo djelovale su brojne glazbene sekcije u bratstvima FRAME u Hercegovini, pa tako i u Međugorju.
Posebno prepoznatljiv pečat prof. Boras ostavio je kao ravnatelj međunarodnog zbora i orkestra koji je animirao pjevanje na Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju, te za vrijeme Molitvenoga dočeka Nove godine. Iza njega je ostala supruga i četvero djece.
