Nisu li pregovori Dodika, Tihića i Čovića o najnovijem preustroju BiH "deal" bez krčmara? Pregovaraju, dogovaraju,. Prud, Banja Luka, Mostar - koliko će još destinacija imati.
Kao pčele lete sa cvijeta na cvijet, i sišu nektar. Da li je nektar ili što drugo, ne znamo. Uglavnom lete i časte se. Počaste i narod s vremena na vrijeme...
Ali svaki na svoj osebujan način. Svaki od njih svom narodu laže ono što narod želi čuti.
Tihić ističe cjelovitost BiH i podjelu na ekonomske regije. Dodik čvrsto stoji na braniku otadžbine koju su izvojevali đetići pod značkom đenerala Draže. Zato valjda sada nema grada u Republici Srpskoj koja nema ulicu đenerala Draže. Čović pak Hercegovcima obećava Republiku, nedosanjani san.
Što je to tako tajnovito i važno pa da se detalji pregovora ne mogu obznaniti javnosti? Mislim, ništa, i to jedno veliko ništa. Da postoji nekakav valjani dogovor on bi bio obznanjen na sva zvona. Dobro, Bošnjacima bi hodže sa munare vijest obznanile, bitne razlike nema.
Pretpostavimo da su nešto i dogovorili. A puno toga treba dogovoriti. Razlike u stajalištima naša tri naroda tolike su da bi samo rat mogao polučiti "prihvatljivo" rješenje. Uostalom, te razlike su i pokušane ratom biti uređene. Vidjeli smo s kakvim rezultatom. Bez obzira na tu činjenicu, pregovara se i pregovara. Kao da se vode onom devizom: bolje je godinu dana pregovarati nego jedan dan ratovati.
Međutim, jedna plasirana informacija o tim pregovorima budi pažnju jer je identična kod sve trojice. Sva trojica imaju praktično, identičan stav. Naime, radi se o crtanju karata. Gdje će koja općina završiti. To je za sada tabu. Navodno, boje se reakcija iz općina nezadovoljnica. S pravom, jer sigurno će biti onih kojima ponuđena rješenja neće biti prihvatljiva. Kako taj problem misli riješiti pregovarački trojac? Ultimativno, represalijama ili nekakvim čarobnjaštvom. Mislim da uopće neće moći naći rješenje, jer ga naprosto nema. Barem ga oni ne mogu polučiti.
Čemu onda toliko sastančenje i pregovori? Ako se njima ne može riješiti ono najvažnije - teritorijalni preustroj Bosne i Hercegovine. Nije li to zidanje kuće od krova? Što će nam takva kuća? Kuća koja temelje nema. Jer raspodjela općina u novom teritorijalnom razgraničenju je temelj svakog ozbiljnog dogovora konstitutivnih naroda u BiH. Ako se na tom polju ne može postići dogovor, čemu onda svi dalji razgovori. A upravo u toj retorici leži zec. I Čović i Tihić i Dodik su vjerujem pametni ljudi. Prema tome, oni dobro znaju da je teritorijalno razgraničenje ključni dio kompromisa. I zašto bi ga ostavili za kraj? Zar nije logično da su prvo krenuli od njega. Pa ako ne ide, ne ide. Ništa niti jedan ne bi izgubio. A ovako bojim se izgubit će puno vremena, nizašto. Prelijevanje iz šupljeg u prazno.
Cilj pregovora nije restrukturiranje i reorganizacija BiH. Neki drugi dogovori su u igri. Netko od njih trojice ili možda čak dvojica debelo veslo sisaju. Netko koristi tobožnje pregovore, glumeći spremnost na suradnju , da bi iznudio ono što u normalnim pregovaračkim ili institucionalnim okvirima ne bi mogao.
Možda se radi i o početku predizborne kampanje. Gdje svaki od lidera pokušava svom narodu podvaliti kukavičje jaje. Ne bi li narod zagrizao jer vožd nudi spasenje. Te bi na taj način pridobili ionako kratkovid narod. Nisu li to već isprobani recepti? Jer trojici lidera treba ono što nemaju. Apsolutna liderska pozicija. Potrebno je riješiti se balasta. Druge polovine velike šestorke. Jer očito ta druga polovina smeta.
Ova država ne može hraniti šest usta, nego samo troja. Jednostavno, adžije žele dokazati tko je glavni u gradu. A put ka tom dokazivanju krenuo je iz Pruda.
