U emisiji 'Most', Radija slobodna Europa razgovaralo se o nepotizmu u Bosni i Hercegovini. Sugovornici su bili Esad Bajtal, filozof iz Sarajeva, i Mladen Mirosavljević, stručnjak za javno mnijenje iz Banja Luke i profesor Banja Luka Collegue-a.
Bilo je riječi o tome kako su državne institucije i javna poduzeća postali rezervat za srodnike dužnosnika, zašto oni smatraju da je normalno da svoju djecu zapošljavaju u državnim službama, zašto se ni Bakir Izetbegović, ni Dragan Čović, ni Milorad Dodik, ni Željka Cvijanović ne boje da će nepotizam ugroziti njihov rejting kod birača, zašto se građani mire s nepotizmom, pa i sami traže nekog rođaka na funkciji ne bi li zaposlili svoju djecu, koliko nepotizam uništava kreativne potencijala Bosne i Hercegovine i tjera mlade, sposobne ljude da šansu traže u inozemstvu, kao i o tome vlada li Bosnom i Hercegovinom desetak moćnih obitelji.
Emisiju je vodio novinar Omer Karabeg.
Izgleda da se sinovi, zetovi, rođaci i prijatelji političkih moćnika najviše zapošljavaju u državnim službama i javnim poduzećima. Dovoljno je pogledati popis zaposlenih u tim ustanovama i poduzećima, pa vidjeti koliko ima istih prezimena. Zašto su državne službe i javna poduzeća omiljena mjesta za srodnike dužnosnika?
Esad Bajtal: "To su omiljena mjesta obiteljskih okupljanja. U to treba uključiti i one sporedne obiteljske veze - kumovske, daidžinske, stričevske i druge koje se ne mogu prepoznati po prezimenima. Zašto baš u javnim i državnim poduzećima? Zato što je u ovoj zemlji sve upropašteno i osiromašeno i novac se vrti još samo u toj vrsti firmi i kolektiva. Javna i državna poduzeća vrte proračunski novac, zato su tamo plaće, primanja i svi drugi dodatci koji uz to idu - redoviti. To su najbolja mjesta za uhljebljenje svoje obitelji, rodbine, bližih i daljih prijatelja."
Postoji onaj vic da u institucijama Bosne i Hercegovine nema ljubavnih afera, jer su svi u rodbinskim odnosima.
Esad Bajtal: "Taj vic se oslanja na stvarnost. Ovo je privatna država, a tamo gdje vladaju privatne veze nema potrebe za pravom, nema potrebe za normativima, nema potrebe za pravnom legislativom. Sve se rješava po 'minder principu', na sijelima i u noćnim kavanskim dogovorima. Vic i stvarnost su se našli u jednoj te istoj točki."
Mladen Mirosavljević: "Činjenica je da smo se mi saživjeli s nepotizmom, kao što smo se saživjeli i s korupcijom ili s činjenicom da se veliki broj ljudi učlanjuje u vladajuće političke stranke da bi lakše došli do posla, pri čemu se podrazumijeva posao u javnoj upravi ili u poduzećima pod državnom kontrolom. Nepotizam je postao dio naše svakodnevne kulture. Javna je tajna da su danas u Bosni i Hercegovini političke i rodbinske veze često presudan kriterij za dobivanje posla. I dok je za većinu građana posao misaona imenica, neki drugi to rješavaju bez ikakvih problema."
Čini se da je zapošljavanje srodnika postalo nešto toliko uobičajeno da dužnosnici to i ne kriju. Smatra se potpuno normalnim da sin jednog dužnosnika radi u kabinetu drugog dužnosnika.
Esad Bajtal: "Ako ste dužnosnik, možete raditi što želite, što vam je volja i što vam najviše odgovara, jer u odsustvu pravne države prava i odgovornosti ne idu zajedno. Ovdje nitko ni za što ne odgovara, nitko se ne osjeća obveznim položiti račun za svoje postupke. Zašto bi netko razbijao glavu kako zaposliti djecu i suprugu, zašto bi dozvolio da njegova obitelj dijeli sudbinu običnog naroda, kada svoje obiteljske probleme može rješavati preko državnih tvrtki i javnih poduzeća."
Mladen Mirosavljević: "Danas mnogi utjecajni direktori državnih institucija i javnih poduzeća, ne samo da u svojoj firmi zapošljavaju članove svoje uže obitelji, nego se to počelo smatrati pitanjem časti. Ako nekoga od tih ljudi upitate kako imaju obraza da čine tako nešto, gledat će vas sa podsmijehom kao na nekoga tko nema pojma u kojem vremenu i prostoru živi. Bitno je da je sve to po zakonu, što će nadležne inspekcije uvijek potvrditi, a što to predstavlja očigledan sukob interesa, što je takva praksa u suprotnosti s etikom i moralom - to nikoga ne zanima.
Zbog toga je jako teško javno o tome govoritii, jer kada imenujete nekoga - odmah ćete dobiti odgovor da je sve po zakonu. Ne sjećam se da je itko odgovarao zbog nepotizma, niti da je stavljen na stub srama. Naprotiv, moćne osobe koje to čine, na neki način nailaze na odobravanje za takve postupke."
Može li se kazati da Bosnom i Hercegovinom vladaju obiteljski klanovi? Netko je, čini mi se, rekao da se u Bosni i Hercegovini želi uspostaviti bliskoistočni model vladavine desetak obitelji.
Esad Bajtal: "Tu vrstu konstatacije mogli smo čuti posljednjih dvadesetak dana povodom slučaja bivše Vojne bolnice u Sarajevu. Ako je kriterij obiteljskog pripadanja najvažniji kriterij prilikom zapošljavanja ili rješavanja bilo kojeg personalnog ili stručnog problema, onda stvari počinju izgledati, tumačiti se i interpretirati logikom dinastičkih odnosa. Riječ je o načinu rješavanja problema srodnika kakav se ne sreće u pravnim državama, već u nekim drugim sustavima.
S druge strane, još nismo čuli nikakav demantij. Zašto nitko to nije demantirao? Zašto se nitko od onih koji su prozvani nije pobunio? Dakle, šutnja postaje neka vrsta priznanja da je na sceni nepotistička logika, koja je uspjela samu sebe legalizirati i legitimizirati."
Mladen Mirosavljević: "Ja to, možda, ne bih nazvao bliskoistočnim modelom, ali da postoje klanovi koji su u velikoj mjeri obiteljski - postoje. Možemo to nazvati i feudalizacijom države i društva. Ono na što bih ja skrenuo pažnju - to je pitanje odgovornosti. Ja mislim da upravo zbog izostanka odgovornosti izostaju reakcije na nepotizam. On se uzima zdravo za gotovo i praktično ne postoji područje u kojoj nije prisutan.
Nepotizmu, međutim, niko ne posvećuje pažnju. Ako ga netko i spomene to je više da bi nekoga kritizirao, a ne da bi se pozabavio ozbiljnim društvenim problemom s kojim se treba uhvatiti u koštac. Koja je to stranka, ustanova, nevladina organizacija ili medij napravio istraživanje koje bi rasvijetlilo razmjere nepotizma? Je li netko napravio analizu koliko su državne institucije objavile natječaja za radna mjesta i koliko je onih koji su primljeni prethodno radilo na tim istim radnim mjestima?"
Gospodine Bajtal, kako to da se, recimo, Bakir Izetbegović ne boji da će izgubiti birače kada Stranka demokratske akcije podržava njegovu suprugu da postane direktorica Kliničkog centra u Sarajevu, a onda ona krene ukidati Opću bolnicu u Sarajevu i pored protivljenja građana? To je vrlo nepopularan potez.
Esad Bajtal: "Birači ovdje nisu bitni. Birači, zapravo, i ne postoje, oni su samo glasači koji glasove daju po partijsko-stranačkim direktivama. S druge strane, ovdašnji izbori već dugo nisu regularni. Toliko puta smo čuli i čitali da se glasovi kupuju. Ako u trenutku izbora 50 posto građana živi na granici siromaštva, a 27 posto ispod te granice - kako je moguće da dobijemo takve izborne rezultate.
Dakle, ako se izbori mogu kontrolirati, zašto bi se onda netko bojao raspoloženja građana. Birači očito ne odlučuju ni o čemu, jer im je šansa da svoj glas daju onako kako žele očito uskraćena nekim manipulacijama, pa političari ne moraju baš previše voditi računa o njihovim reakcijama."
Gospodine Mirosavljeviću, kako to da su birači u Republici Srpskoj oprostili Miloradu Dodiku, čiji je sin prije nekoliko godina dobio pozamašan kredit od državne banke, i kako to da su glasali za premijerku Željku Cvijanović, koja je u državnim institucijama zaposlila ne samo sina, nego i muža i djevera. Znači, njima nepotizam uopće ne smeta?
Mladen Mirosavljević: "Kada ljudi postave takvo pitanje uvijek dobiju odgovor da je zakon ispoštovan, da su nadležni organi utvrdili da je sve legalno i da i članovi obitelji dužnosnika moraju negdje raditi. Na tome se priča završava, nitko ne inzistira da se o tome povede rasprava. Moram reći da je na ovim prostorima politička i obiteljska pripadnost uvijek bila važnija od sposobnosti. Što bi Nušić rekao: "Kada imaš vlast onda si sve, kada je izgubiš onda si ništa". Kod nas još uvijek vlada parohijalna politička kultura. Zbog toga nema reakcije na ovo što ste spomenuli."
Ali običan građanin, koji ne može zaposliti sina i čija kćer nema posao, vidi kako se sinovi dužnosnika zapošljavaju bez ikakvih problema. Zar to njemu uopće ne smeta, pa uporno glasa za dužnosnike koji zapošljavaju svoju djecu?
Mladen Mirosavljević: "Točno je da se građani, uprkos tome što na svojim leđima osjećaju sve posljedice takve politike, ponašaju iracionalno. Vjerovatno u Europi postoji malo zemalja, ako uopće ima ijedna, gdje radnici ne primaju plaću, ali uporno idu na posao i šute nadajući se da će jednog dana, možda, ipak dobiti neku crkavicu. Vjeruju da će možda nekoga podmititi ili uhvatiti neku vezu, pa svoje dijete zaposliti u nekoj firmi, a prije svega u javnoj upravi. Njihova je logika: dobro nam je i ovako - samo da ne bude gore."
Zanimljivo je da dužnosnici iz Federacije i Republike Srpske koji su, inače, u stalnoj svađi, nikada jedni druge nisu kritizirali zbog nepotizma i rekli jedni drugima - ti si zaposlio svoga sina, ženu i kćer?
Esad Bajtal: "Ne mogu optuživati druge za ono što i sami čine. Ta njihova svađa je samo kulisa iza koje se događaju potpuno druge stvari. Na javnoj sceni je prepucavanje, a iza kulisa nepotizam. A građani šute i ovako rezoniraju - ako šutim i ako se ne bunim, možda ću imati šanse da nađem neku vezu da zaposlim dijete ili da ga upišem na fakultet. Tako se zatvara magični, iracionalni krug. Apsurdni krug iz kojeg je teško izaći.
Nema boljeg načina da se izađe iz tog kruga od uspostave pravne države, a tu pravnu državu možemo dočekati samo ulaskom u Europsku uniju. A kako stoji stvar s tim ulaskom? Našim dužnosnicima puna su usta euroatlantskih integracija, dok u isto vrijeme ono što verbalno podržavaju nastoje osujetiti na svakom koraku. Jedni to čine otvoreno, drugi tajno, ali se i jedni i drugi, u suštini, sasvim dobro razumiju."
Mladen Mirosavljević: "Ja bih to ilustrirao jednim primjerom. Kada je jednom prilikom nekadašnji premijer Federacije Nermin Nikšić kritizirao Bakira Izetbegovića zbog nepotizma, ovaj mu je hladno poručio - nemoj se samo ti javljati i onda iznio primjer njegovog nepotizma. To je karakteristično i za sve ostale političare. Svatko od njih ima svoj vlastiti feud u kome je on neprikosnoven i radi što želi. Ne dozvoljava da mu se drugi miješa u njegove poslove, a i on se ne miješa u poslove tih drugih."
Balkanska istraživačka mreža je utvrdila da u sudovima i tužiteljstvima rade djeca sudiaca i tužitelja i njihovi srodnici. Nepotizma ima i u pravosuđu, gdje bi ga najmanje trebalo imati.
Esad Bajtal: "To vam je priča o privatnoj državi i odsustvu pravne države. Ako imate sudstvo koje nije moglo izbjeći zamku nepotizma, kako očekivati da ono bude neovisno. To je, ponavljam, taj magični krug koji se zatvorio i u kojem dobrostojeći uživaju, sve im je dobro i nikome ni za što ne odgovaraju, a sirotinja živi u bijedi, čami i nada se da će tom istom matricom nepotizma, protiv koje se buni, i sama jednog dana riješiti svoje životne probleme."
Mladen Mirosavljević: "Nepotizam je kao i korupcija - rak rana ove države i ne postoji sfera društva koja nije njime zahvaćena. Ako je on prisutan ne samo u državnim službama nego i u sudstvu, školstvu i zdravstvu, a to su temelji svakog društva, države i nacije, onda nam je jasno koliko je naše društvo bolesno."
Koliko nepotizam uništava Bosnu i Hercegovinu? Koliko ubija njene kreativne potencijale? Mi u Radiju Slobodna Europa nedavno smo objavili razgovor s jednim mladim liječnikom iz Tuzle koji je napravio karijeru u Švicarskoj. On je želio ostati i raditi u Bosni i Hercegovini i po završetku studija nekoliko puta se javljao na natječaj za specijalizaciju, ali je nikada nije dobio, zato što je uvijek specijalizaciju dobivao netko tko je srodnik nekog moćnika. On kaže da mu je jednom prilikom otvoreno rečeno: 'Nemoj konkurirati, nećeš proći, to je mjesto otvoreno za tog i tog'. I taj je čovjek otišao u Švicarsku i tamo napravio karijeru.
Esad Bajtal: "On je tamo napravio karijeru, a ovdje će onaj koji je umjesto njega dobio specijalizaciju svojim neznanjem upropaštavati živote ljudi. Tome se ne treba čuditi. Mi pričamo o nepotizmu u politici, sudsvu, školstvu, ali ima ga i na fakultetima, u akademskoj zajednici koja bi morala biti savjest društva. Ako se to događa u akademskoj zajednici, što onda očekivati od drugih dijelova društva. Što oni mogu poduzeti, ako su se vlastite savjesti odrekli oni kojima je zadaća da tu savjest njeguju, da je šire i da prenose znanje o tome što je etično i moralno.
Na ovim prostorima vladaju etnoideologije, etnopolitike i etnologike. One su uspjele razbiti ovo društvo, a kada ga razbijete onda možete uspostavljati životne matrice na način koji odgovara vašim stranačkim i obiteljskim interesima. Javni interes u Bosni i Hercegovini je potpuno šutnut u stranu. Javni interes je ovdje samo verbalna zavjesa, samo element političke retorike, a u praksi ga nigdje nema. I zato smo mi propalo društvo i zato smo mi zemlja sa najmanjom kupovnom moći u Europi."
Mladen Mirosavljević: "Činjenica je da mladi ljudi sve više traže šansu izvan Bosne i Hercegovine. Postoji podatak da je prošle godine 68.000 stanovnika napustilo ovu zemlju. Čitav jedan gradić otišao je iz Bosne i Hercegovine. Odlaze misleći ljudi, odlazi cvijet naše mladosti, odlaze svi oni koji bi trebali pridonijeti promjenama nabolje."
Može li se Bosna i Hercegovina izvući iz tog, kako vi kažete gospodine Bajtal, magičnog kruga nepotizma ili je nepotizam već toliko razorio društvo da je svaka borba protiv njega uzaludna.
Esad Bajtal: "U ovom trenutku ta borba nema nikakve šanse. U ovom trenutku imate situaciju da kreativni dio društva, gotovo 80 posto mladih, želi otići iz ove zemlje. Žele ići jer ovdje nemaju šanse. Oni ne mogu dobiti ono što im pripada. Uzalud su oni dobri studenti i dobri učenici. Za ljude koji vode ovu zemlju ništa ne znači činjenica da oni prave uspješne karijere u svijetu. Za njih ovdje nema šanse, jer ovdje vlada logika nepotizma. Bit će vrlo teško nešto promijeni u ovoj zemlji i ta promjena ne može doći iznutra.
Ovdje se stanje može popraviti na žalost, i ponavljam - na žalost, samo uz pomoć međunarodne zajednice. Pošto nam je nametnula nemogući ustav, kakvog nema nigdje u svijetu, međunarodna zajednica ima moralnu obvezu da taj ustav i prilike u ovoj zemlji uskladi s demokratskim i pravnim sustavom zapadnog, demokratskog svijeta. Jer, mi sami nemamo šanse uspostaviti ono što nam je toliko nužno - državu prava i zakona."
Mladen Mirosavljević: "Ja trenutno ne vidim političke snage koje sadašnju situaciju u zemlji mogu promijeniti nabolje. Ali ja se ne bih složio da to može učiniti netko sa strane, a ne vjerujem ni da je netko u međunarodnoj zajednici previše zainteresiran da se time bavi. Mislim da je izgradnja pravne države jedan dugotrajan proces koji trenutno nije na vidiku."
