Dragi Juda!
Evo oslovljavam Te s "dragi". Kod nas je, naime, ovdje na zemlji "dragi" uobičajena poštapalica na početku pisma. Budući da se radi o Tebi, veoma je opasno tako se izražavati, premda svi mi kažemo da ljubav ne smije postavljati granice.
Pišem Ti ovo pismo tek nakon priličnog oklijevanja i još uvijek se bojim da ne bi ovo piskaranje dovelo do nesporazuma u mojoj bližoj okolici.
Pretpostavljam da svake godine za vrijeme Velikog Tjedna dobivaš hrpe "pisama" u kojima te Tvoja braća ljudi napadaju. Čim se, naime, spomene ime Juda, to je odmah sinonim za zlo, nešto negativno - izdaja. Veliki Te Dante Alighieri u svojoj "Božanstvenoj komediji" stavlja odmah uz bok samom đavlu. Evanđelja također ne postupaju s Tobom baš nježno. Kad evanđelisti navode dvanaestoricu, Ti si na začelju, obično uz dodatak koji Ti ne ide ni malo u prilog. Učenik kojega je Isus posebno volio, evanđelist Ivan, naziva Te "lopovom", a i sam Učitelj isto tako nekako reče da bi za Tebe bi bilo najbolje da se nisi ni rodio.
Juda, imam izvjesne probleme u svezi s Tvojom osobom, zagonetke koja me ovih dana zaokupljaju i muče. Pišem Ti stoga ovo imaginarno pismo, jer nikako ne mogu odgonetnuti Tvoje životne zagonetke. I osim toga, uvijek bivam pri tom zatečen, kako bih postavio to isto pitanje Isusu kao i apostoli, nakon što im je navijestio, a da Te nije imenovao da će ga jedan od njih izdati: "Jesam li ja možda, Gospodine?" Ma, tko si Ti, Juda? Ti, koji si, kao i svi drugi apostoli, sve ostavio, da bi Isusa slijedio? Misliš li možda da bi te Isus izabrao za glasnika Radosne vijesti i kao takvog pored sebe zadržao, da Te je smatrao nepopravljivim nitkovom? Kad si bio tako pohlepan za novcem, kako si mogao izdržati tri duge godine sa svojim Učiteljem u tako siromašnoj zajednici? S Učiteljem koji "ne imaše mjesta, gdje bi svoju glavu naslonio". Kako se Isus usudio kod Posljednje večere Tebi oprati noge s rukama koje si "trebao" dan kasnije probosti svojom izdajom?
Zašto si ga izdao? Svog prijatelja izdati za nekoliko kovanica! Ionako si se mogao lakše snaći i uzeti ih iz zajedničke kase. Reci mi nisi li možda bio nužno potrebni kotačić u "stroju Otkupljenja"? Ne govori li tomu u prilog "četvrto Evanđelje", zapis evanđelista Ivana u kojem stoji napisano: "što misliš činiti, čini brzo?" Kaži mi, Juda, jesi li Ti uistinu potpuno "izgubljen"? Nisi li, prije svega, postao žrtvom svoje osamljenosti? Nisi imao Petrovu sreću, koji je nakon trostrukog zatajivanja Učitelja ipak susreo njegov pogled koji ga je ganuo, te je gorko zaplakao. Ti nisi čuo pijetlovo kukurijekanje i nitko Ti nije pomogao zaplakati. Bio si sam, i "bila je noć" i, još gore, đavao je bio ušao u Tebe i nisi mogao izići na kraj s tim strašnim suputnikom. Juda, zašto nisi dopustio da u Tvojoj dubokoj osamljenosti odzvanjaju riječi koje Ti je Isus nekoć uputio? Riječi potpunog pouzdanja od prvog dana, riječi koje su mogle uništiti tamu Tvoga očaja: "Moj prijatelj!" Želio si se otrgnuti od svoga vlastitog života te si se objesio kao posljednji propalica. Zar nisi znao da upadaš u Božje ruke, te da postaješ plijenom njegove beskonačne ljubavi? Jer onaj koji bijaše propovijedao da mu ni jedan od njemu povjerenih neće propasti osim Sina Propasti, još dok je visio na križu, molio je svog Oca da oprosti svim ljudima. Tom posljednjom molitvom Isus je sklopio pakt sa svakim grešnikom i time oduzeo mogućnost suđenja prema našoj pravednosti, te se od tada broji samo Božje milosrđe. Čitav problem zla, predodređenja i slobode, suda i spasa po Tvome se životu i smrti zakomplicirao u nedogled.
Juda, ne znam gdje će te ovo moje pismo zateći, stoga ga šaljem "poste restante". Pozdravljam Te, i nadam se, da će Bog imati obzira prema Tebi!
