Na bosanskohercegovačkoj povijesnoj i kulturološkoj sceni dva pojma postala su ključan element identifikacije jednoga naroda. Riječ je o Bosni i stećcima kao duhovnim konstruktima bošnjačke elite.
Već dugo vremena upornom medijskom agresijom pokušava se nametnuti naziv Bosna za čitavu državu. S druge strane stećcima vitlaju i stručnjaci i amateri kao ekskluzivnim bošnjačkim spomenicima, pa je došlo do svekolike vulgarizacije stećaka.
Made in Bosnia
Najnoviji primjer bosnizacije i stećkomanije pronašao sam u vikend dodatku jednoga sarajevskoga dnevnog lista, u čijem zaglavlju stoji "BH nezavisni dnevnik". Prvo krenem do reportaže o Ilidži, staroj banji poznatoj od rimskih vremena. Naslov priče je "Rimski namještaj i bosanski ugođaj". Tekst je na kraju zasoljen bosanskim gostoprimstvom. Slijedi reportaža o vožnji ćirom na Drini. U podnaslovu piše da je ćiro vratio život "na ovom komadu bosanske zemlje". Istina, pojavi se u članku katkad sintagma Istočna Bosna.
U rubrici "Lov i ribolov" govori se o natjecanju ribolovaca u Hutovom blatu. Nema teorije da se člankopisac prevari i izusti kako je Hutovo u Hercegovini. U članku o ekološkim temama strši naslov "Bosna – odlagalište svega i svačega". Uplašio sam se da je naša država postala odlagalište opasnih materijala, kadli riječ je o rijeci Bosni. Rijedak primjer kada je Bosna upotrijebljena u svojemu izvornu značenju. Nalazim i članak o dijaspori. Pun je emocija jer govori o "Bosancima iz Skandivanije". Pripremaju se za odmor, kako pisac kaže "malo na hrvatsko, malo na tursko more". Mahnuo sam makinalno ja, Hercegovac s juga, Bosancima na dalekom sjeveru.
Na zadnjoj strani u totalu fotografija nekropole Radimlje kod Stoca. Motiv je lako prepoznatljiv - lik viteza s podignutom rukom na jednom sljemenjaku. Ali na vrhu crveni naslov "Ljepote Bosne". Trgnem se uplašeno: opet Bosna nalegla na Hercegovinu. Moji hercegovački stećci, koje katkad zovem humski bilizi, odlepršali u Bosnu. Eh, koliko bih dao dukata kovaču Grubaču da je samo jednom uklesao "Pozdrav iz Humske zemlje".
Ovako, najpoznatiji hercegovački nadgrobni spomenici (samo u mostarskom okružju ima ih preko dvadeset tisuća), smještaju se drsko u Bosnu, topli kamen ode u hladnu zemlju. Ali zašto se uporno na svjetlopisima Made in Bosnia ponavlja isti motiv s Radimlje? Da se ne bi u kadar zalutao križ, jer se na Radimlji pojavljuje više stećaka u obliku kamenih križeva. A taj križ, htjeli mi to ili ne, pokvario bi romantične snove o Crkvi bosanskoj i bogumilima, kao etničkoj vertikali bošnjačkih ideologa.
Pobosančena Radimlja
Europa gradova i regija
Ne pišem ove retke kao zadrti regionalist, već kao Europejac koji uvažava sve raznolikosti, u duhu one da postoji Europa gradova, Europa regija i Europa kulturnih i umjetničkih mreža. Bez obzira na bosnizaciju države i stećkomaniju u povijesti znam da nikakva sila neće izbrisati tradiciju i identitet moje Hercegovine, stare Humske zemlje. Znam da će Neretva nastaviti teći Hercegovinom, a Bosna Bosnom, znam da će u ustavu i dalje stajati Bosna i Hercegovina. Ma kako ova prva ujedala onu drugu.
