Je li u Bosni i Hercegovini bilo što moguće ozbiljnije napraviti, provesti bilo kakvu reformu ili ostvariti zajednički cilj?
Odgovor na ovo pitanje je negativan, i to ne iz razloga što sve vrvi različitim idejama kako doći do određenog cilja, nego zbog krajnje destruktivne atmosfere koja vlada u zemlji po logici da sve što predlože iz drugoga naroda, entiteta ili pak političke stranke - unaprijed treba srušiti.
Pri tome se ne biraju argumenti, nego je jedino važno kakav je odnos snaga, utjecaj u tijelima vlasti, medijima, sudovima, istražnim tijelima.
Utrka za vlast
To se posebno odnosi na političke stranke čiji su dijalozi u 2008. godine uvelike podsjećali na vrijeme prije rata. U protekloj se godini dogodio svojevrsni zaokret, pa su najveći rivali, a potkraj 2008. godine i pravi politički neprijatelji, postale stranke iz istoga naroda, boreći se za svoju trećinu vlasti i utjecaja.
Dva HDZ-a u Bosni i Hercegovini u finiš godine ušli su u utrci za komadiće vlasti u dvjema županijama - Zapadnohercegovačkoj i Hercegovačko-neretvanskoj te Gradu Mostaru. Kod hrvatskih političkih stranaka, za razliku od druga dva naroda, borba traje za utjecaj nad Elektroprivredom, Telekomom i Poštom, dok istodobno nema ‘sporova’, budući da nema ni ideja, oko većih investicija. Najveće razlike ostaju oko tema iz visoke politike, a ne stvarnog života.
Pri tome Hrvatska demokratska zajednica 1990. optužuje starije kolege da su izdali Kreševsku deklaraciju, dok pak Hrvatska demokratska zajednica sa slovima najviše zamjera stranci s brojevima da loše vode županije ili su vlast prepustili bošnjačkim strankama.
Slični odnosi, ali s puno žešćim pokušajem međusobnog eliminiranja, vladaju na bošnjačkoj sceni. Tamo se svi ‘ideološki’ ratovi vode isključivo zbog elektroenergetskog sektora i privatizacije.
Kaznene prijave
Epilog ovoga sukoba su kaznene prijave, javno i medijsko difamiranje projekata, osoba, stranaka. Pritom se ne štedi s ocjenama kako su jedni izdajnici Bosne, drugi provode Miloševićeve planove, treći su kriminalci.
Kod Srba se, unatoč naizgled mirnoj političkoj svakodnevici, nagovješćuje obračun s Partijom demokratskoga progresa (PDP) čiji bi predsjednik Mladen Ivanić mogao uskoro napustiti mjesto dopredsjedatelja Doma naroda.
