Tek što je izabran novi predsjednik sportskog saveza, već su vidljive nove promjene. Pohvalno je što su odmah prionuli radu i povukli prve poteze.
Piše: crnamamba
Jedan od njih je zatvaranje školske sportske dvorane u O.Š. Marko Marulić za sve sportske klubove. Razlog koji su naveli je neplaćanje najma dvorane.
Za neupućene, dvorana u spomenutoj školi je devastirana i zapuštena do te mjere da je trebala biti zatvorena prije nego li su počeli radovi na školi. Naime, povodom uvođenja devetogodišnjeg školovanja počela je gradnja dodatnih učionica pokraj sportske dvorane što je uzrokovalo višekratne poplave a za posljedicu i uništen parket, sprave u spremištu i kvar u električnim instalacijama. Radovi su trajali mjesecima a dvorana je prokišnjavala sustavno u periodu od 2 mjeseca.
Za to vrijeme uprava škole je dozvoljavala korištenje dvorane na osobnu odgovornost.
Potom su zakrpali krov dvorane i privremeno sanirali parket te su se počele odvijati normalne aktivnosti prema dogovorenom rasporedu korištenja dvorene za sportske klubove.
Postavlja se pitanje: Kako uopće mogu naplatiti korištenje devastirane dvorane, bez grijanja i bez sportskih sprava i rekvizita za 25 KM po terminu?
Slijedom toga, otvaraju se i brojna druga pitanja: Gdje idu novci od naplaćenih termina koji se godinama ubiru a da se ništa nije uložilo u objekt dvorane? Tko je zapravo donio ovakvu odluku kojim se izravno zadaje nož u leđa svim sportskim klubovima koji koriste dvoranu za realizaciju svojih programa treninga? Kome je u interesu da se Ljubuški sport ponovno dovede do ruba propasti?
Podsjetimo da je svaka Škola u nadležnosti Općine i kao njezin osnivač ima sva prava i obveze da sudjeluje u radu i donošenju odluka.
Ukoliko je linija donošenja odluke o ukidanju termina za sportske klubove krenula od Općine i novoizabranog sportskog Saveza do ravnatelja škole, sasvim je izvjesno da je glavni motiv i poruka: uništimo sportske klubove i podijelimo novce između sebe!
Ukoliko je pak odluka inicirana samo od ravnatelja Škole, mora se priznati da je vrlo hrabar potez da se s javnom imovinom raspolaže samovoljno, zaobilazeći i Školski odbor i interese za cjelokupno društvo, ne razmišljajući o posljedicama kao što su uskraćivanje prava djece da se bave sportom i slobodnim aktivnostima.
Poruka je u ovom slučaju: Ravnatelji sve ravnaju pred sobom.
Sapunica se nastavlja, gospodo, udobno se smjestimo i s osmjehom na licu pratimo kako se strategija razvoja sporta razvija u negativnom smjeru!
