Prije sto godina uvjeti za organiziranje i provođenje obrazovne reforme bili su više nego nepovoljni. Dovoljno je reći kako je preko 85% stanovništva bilo nepismeno. Unatoč nemogućim uvjetima, fra Didak je uspostavio obrazovni sustav koji je bio toliko kvalitetan, ne samo da se kopirao u mnogim mjestima izvan Hercegovine-sve do Podravine, nego je dobio mnoge nagrade a među njima i nagradu od cara Franje. To bi bilo kao da u današnje vrijeme Martin Schulz Predsjednik Europskog parlamenta dodijeli priznanje ministru obrazovanja ŽZH i da se obrazovni sustav iz Županije ŽZH kopira u drugim mjestima. No je li trenutni obrazovni sustav takve kvalitete?
Je li trenutni obrazovni sustav u ŽZH najbolje što možemo ponuditi!!?
Jesmo li dužni ponuditi najbolje?!! Jamačno jesmo. Kako zbog dobre budućnosti, koje nema bez kvalitetnog obrazovanja, tako i zbog prošlosti. Mi danas imamo mogućnost sami odlučivati o svojoj sudbini, po pitanju obrazovnog sustava. Međutim potrebno je podsjetiti da je ta cijenu krvlju plaćena. I to ne figurativno, nego činjenično.
Najbolji sinovi i kćeri ovog kraja su robijali po raznim kazamatima, bili proganjani, bili zlostavljani na sve moguće načine. Mnogi su masakrirani, ubijani na ratištima i van ratišta. Svaka stopa ove zemlje natopljena je krvlju mučenika. Muškaraca i žena koji nisu kalkulirali, koji se nisu prodavali ni za radno mjesto, ni za 100 KM po glasu, niti i zašto drugo, koji se nisu štedjeli.
Koliko smo danas toga svega svjesni, koliko danas to sve vrednujemo? Ili to, kao i ostale vrednote sve više profaniramo?
Stoga je potrebno ponovo zaoštriti pitanje: Jeli ovo trenutno stanje u obrazovanju (i ne samo obrazovanju) najbolje što možemo ponuditi.?! Zašto "obrazovna kola" nisu u punom pogonu? Zašto ne vode u sigurnu i prosperitetnu budućnost? Zašto su se zapetljala u kaljuži!?
Nećemo puno postići tražeći krivce za takvo stanje. Možda bi bilo bolje, parafrazirajući sv. Franju reći: "Braćo tako smo malo učinili hajdemo početi danas!."
Odakle početi i što činiti?
"Ja moram odgojiti narod, da on bude samosvijestan i upućen na samoga sebe. Moramo samosvijest i samopouzdanje buditi i odgajati u našem narodu Ja hoću da narod dobije pouzdanja u samoga sebe i svoje žuljeve, a ne da čeka milost vladinu. Da smo se na vladu oslanjali, nigda ne bi bilo presušeno drinovačko polje - a mnoge naše akcije zapinju baš radi toga, što mi čekamo neku pomoć iz vana."- znao je reći dragi nam fra Didak.
Pametnom dosta - rekli bi stari ljudi.
Dobro je poznato kako imamo kvalitetnih vrhunskih stručnjaka u svim područjima Tu tvrdnju potkrijepljuje i, netom objavljena, vrhunska, monografija "Kirurgija" koja spada u same vrhove europske znanosti a koju je uredio znanstvenik i čovjek iz ovog kraja.
Tako je u svim područjima. Imamo vrhunske ljude. Imamo potencijale. Imamo ljude koji su i stručnjaci i vizionari i koji vole ovaj narod. Problem je samo u tome što su takvi često potisnuti. Problem je u tome što su se ovom društvu nametnuli "šušum-bušum" stručnjaci, koji nemaju, niti vizije, niti ljubavi za narod, ni blizu onome što je imao fra Didak.
Stoga bi se trebalo zapitati: "Koje poteze bi danas povlačio fra Didak? Na koji način bi danas fra Didak proveo, najprije obrazovnu a potom i druge reforme?"
No, još je značajnije pitanje tko bi danas trebao preuzeti tu ulogu "fra Didaka 21.stoljeća"?
